Kako se ophoditi sa AfD

Za vrijeme posljednje debate još uvijek – ali ne zadugo – aktuelnog saziva Bundestaga, jedna od tema na trbini za novinare bio je raspored poslaničkih grupa: kako će se u salu smjestiti predstavnici šest stranaka (koliko će ih najvjerovatnije biti posle izbora)? Plenarna sala je ionako prilično tijesna. Uz to se mora napraviti mjesta za dva nova prolaza koji odvajaju stranke u parlamentu. Hoće li FDP onda biti u sredini? A AfD sasvim desno? Neko je onda u šali predložio da se sve stranke osim AfD okupe u jednu grupu, a da postoji samo jedan prolaz – onaj koji tu grupu odvaja od AfD. Tako bi bila naglašena posebna distanca prema toj stranci.

Taj prijedlog prilično dobro odslikava ono što trenutno može da se čuje u strankama – one upozoravaju na opasnost od raspada političke kulture koji može donijeti prisustvo desničarskih ekstremista u parlamentu. Prvi glasovi traže da se poslanicima AfD zabrani da učestvuju u radu paramentarnih odbora. Nešto slično je već učinjeno: kako bi bilo spriječeno da političar AfD kao najstariji u Bundestagu predsjedava prvom sjednicom parlamenta, izmijenjen je poslovnik. Za AfD je to bila dobrodošla municija u predizbornoj paljbi – ta stranka je dobila povod da se žali na kartel starih partija i sopstvenu ulogu žrtve.

Birači odlučuju

Krajnje je vrijeme da se podsjeti na to da su sve stranke i poslanici predstavnici birača. Nijedna stranka nije zauzela parlament i niko nema pravo da uzdiže sebe iznad ostalih stranaka. Partije mogu da budu izabrane u Bundestag, ali i izbačene iz njega – na izborima. Niko nije trajno pretplaćen na mandate u parlamentu. Da je tako, onda bi postojala diktatura drevnih stranaka, ili bi to bar bila politička oligarhija.

Ako pogledamo u Evropu, vidjećemo koliko je partijski sistem postao dinamičan. Evo samo jednog primjera: u Francuskoj ili Grčkoj su socijeldemokrate nekada bile velike a danas je procenat glasova koje dobijaju – jednocifren. I u Njemačkoj demokratija diše: kada tokom 80-ih godina druge stranke nisu htjele da vide konflikt između ekologije i ekonomije, nastali su Zeleni. Kada je SPD svojom reformskom Agendom 2010 iznevjerila svoje birače, u čitavoj Njemačkoj je ojačala stranka Ljevice. Kada je FDP utonula u bezlični neoliberalizam, izljetela je iz parlamenta.

Mnogo toga je prećutkivano

Strategija koju trenutno etablirane stranke primjenjuju u borbi protiv AfD je sadržinski slaba i svodi se na načelo: napad je najbolja odbrana. A zapavo bi trebalo da se zapitaju: šta smo uradili pogrešno a šta uopšte nismo uradili – zašto je AfD postala jaka, možda i treća po snazi stranka u Bundestagu? Ali, stranke odbacuju sopstvenu odgovornost za to i radije dijele udarce. Pri tome birači AfD nisu zabludjele duše koje sada treba vratiti na stazu političke vrline; njihovi glasovi su svjedočanstvo o promašenoj politici. Onoj koja je previdjela mnoge probleme i brige građana.

Onaj ko je doživio bezobzirnost kojom pojedini stručni političari prelaze preko nekih stvari, ne čude se reakcijama mnogih građana. Vjetrenjače za proizvodnju struje se prodaju kao romantični kras pejzaža, iako njihova montaža za mnoge vlasnike zemljišta praktično znači da im je to zemljište oduzeto. Jer, ko će da kupi farmu nad kojom se stalno vrti bučan propeler? Dugo je prećutkivano da globalizacija proizvodi i gubitnike – iako je o tome diskutovano i u SAD, i to još prije Trampa. Sjetimo se samo i one – za demokratiju štetne – diskusije o tome da li neki građani uopšte imaju pravo da izraze svoju zabrinutost.

Ova Njemačka je dosad najbolja

AfD ulazi u Bundestag i tamo mora uživati sva prava koja imaju i sve ostale stranke. Ali, mora da ispuni i svoje obaveze: moraće da nauči koliko je politika mukotrpan posao koji zahtijeva kompromise. Ako pri tome zakaže, birači će je kazniti za to. Neki pokrajinski parlamenti imaju iskustvo sa ekstremno desničarskim strankama starog kova, ili sa populistima poput onih u Hamburgu početkom 2000-ih. Sve te stranke su odavno nestale.

Ali, moglo bi biti i drukčije – da se AfD etablira. Kao što je to svojevremeno već uspjelo bivšim „dugokosim haotičarima" (Zeleni) ili „komunistima" (stranka Ljevice). A ako se AfD bude dalje radikalizovala, na scenu će morati da stupe zaštitnici ustavnog poretka i sudovi.

Krajnje je vrijeme da se nešto nauči iz grešaka načinjenih u prošlosti. Tiha polarizacija, koja je glavni posao populista, mora biti zaustavljena. Ali tu ne pomaže smješno pretjerivanje sa reakcijama ili bespomoćno trzanje. Umjesto toga, poslanici bi sa ponosom, dostojanstvom i mirno, zajedno sa građanima, trebalo da ovu lijepu, u inostranstvu omiljenu, i ekonomski jaku, Njemačku, učine spremnom za budućnost! Jer, i pored svih teškoća i izazova, ovo je već sada najbolja Njemačka koju smo do sada imali!