1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Kako se grle politika i religija u BiH?

Nakon pisanja medija o penzijama vladikama Srpske pravoslavne crkve u BiH pod naslovom „Koliko vrijede srpske vladike?“ i dodijeljenih „četrnaest najnižih penzija“ za Dojče vele govori sociolog religije Zoran Milošević.

default

Reakcije su različite na dodjelu penzija crkvenim velikodostojnicima Međureligijsko vijeće na nivou BiH navodi u pisanoj formi da „nema stav po ovom pitanju“, dok iz Sekretarijata za vjere RS navode da je pravo vlade, čak i diskreciono, da može dodijeliti izuzetnu penziju svakome ko ispunjava uslove i zadovoljava kriterijume.

Dojče vele: Gospodine Miloševiću kako ocjenjujete nedavno donesenu odluku o “privilegovanim penzijama” koja je donesena skoro pa tajno. Odnosno - ova odluka se nije našla na dnevnom redu niti u izvještaju sa sjednice Vlade Republike Srpske dostavljenog medijima.

Zoran Milosevic

Zoran Milošević, sociolog religije

Zoran Milošević: To je neprimjerno. Prvo, što pretpostavljam da same vladike to nisu tražile. Ako je to trebalo da bude nekakv poklon ili odlikovanje ili da se oduži vlada tim ljudima, to je trapavo urađeno i na njihovu štetu. Vladike ne idu u penziju! To je regulisano crkvenim pravom i tradicijom. Vladika kada se izabere na tu funkicju ostaje doživotno i ne može se izabrati drugi vladika na njegovo mjesto dok on ne umre. Takva je bila tradicija do sada, mada ima pokušaja da se mijenja. Ima mladih vladika koje su jako nestrpljive i žele da se nađu na mjestu patrijarha, a to važi isto i za patrijarha. Crkva to reguliše samim činom monašenja. Svaki monah koji taj pravni status zauzme ne može u penziju, ako je bolestan zbrinjava se od strane monaškog bratstva i sveštenstva, o njemu brinu monasi odnosno monahinje, ali ne ide u penziju. On nema prava ni na kakav stambeni prostor ili na imovinu. Prosto - on se činom monašenja odrekao svake vrste svjetovnog života i svjetovne imovine.

Mnogi smatraju da u BiH ne vlada takav način života crkvenih velikodostojnika. Da li to znači da se i Srpska pravoslavna crkva (SPC) modernizuje?

Crkva ima jednu svoju pravnu svijest koja je baštinjena i stvarana nizom vijekova, a danas, na žalost, imamo redefinisanja i u ponašanju i prihvatanja nekih stvari koje nisu u duhu te tradicije i crkvenog prava što se može objasniti nizom činjenica. Prvo, mnoštvo naših vladika se školovalo po raznim institucijama protestantskim i rimokatoličkim i odatle su donijele uvjerenje da su neke stvari tamo bolje i pokušavaju da to prenesu u samu Srpsku pravoslavnu crkvu. Tu se javljaju razne struje koje su između sebe nesložne i koje po malo ratuju u tom nekom smislu da se stvaraju planovi koji su po tim svojim pozicijama podijeljeni.

Na koji način je religija uticala na drustvo od ’91. godine, a na koji način je društvo uticalo na nju?

SPC se mijenjala tokom posljednjih decenija. Najviše se promijenila u sferi međucrkvenih odnosa. Zvanično je prihvatila ekumenizam kojji je pokret za ujedinjenje svih hrišćana i učestvuje aktivno u ekumenskom pokretu. To je jedan veliki iskorak gdje se vodi dijalog sa različitim crkvama, pa i vjerskim sektama i kultovima koji je jedan dugotrajni proces. Naravno, ne može se to dogoditi preko noći, ali je važno obilježje savremene crkvene politike da je zvanično prihvatila ekumenizam i da učestvuje u njemu. To što se dogodilo od 1991. godine previše je čak i za jedan vijek za jednu instituciju kakva je SPC. Nažalost, taj proces nije završen, i dalje se mogu očekivati raznovrsni potresi. Suština dešavanja u SPC je da ona trpi političke pritiske. Deklaracije o slobodi vjere, demokratiji itd. Na prostoru BiH, očigledno nije zaživjelo. Politički uticaj, određenih političkih centara moći, želi da modelira ponašanje SPC po svome i ona, naravno, trpi te pritiske. Svjedoci smo i da se pojedini mitropoliti i vladike ucjenjuju čak i Haškim tribunalom da bi se ponašali onako kako odgovara tim centrima moći.

Na sljedećoj stranici pročitajte o stanju u vrhu Srpske pravoslavne crkve.