Kako se živi u Tetovu danas

Najuspješnija balkanska priča. To je ocjena koja se nerijetko čuje kada se govori o Makedoniji. Idealna slika zajedništva i multietničnosti razbijena je, pak, 2001 kada je došlo do sukoba Makedonaca i Albanaca. Sporazum iz Ohrida je vratio mir u svakodnevni život. Reporterski zapis iz Tetova.

Najmanja država na području Jugoistočne Evrope, šest godina poslije sukoba izmedju Albanaca i Makedonaca ima danas sasvim druge ciljeve: članstvo u EU i NATO savezu.

Do ulaska u EU realno gledajući, put je još dalek. Ne samo politički nego i ekonomski gledano, procjenjuje jedan od žitelja Tetova:

”Sve dok reforme u Makedoniji ovako dugo traju, i do ne zažive evropski standardi za nas nema perspektive. Mnogi su od nas bez posla,veći dio ljudi radi pak,što se i ne govori javno na crno-ilegalno”

Reforme makedonskog društva do sada se nedovoljno i sporo provode, kritika je koju izgovaraju strani političari, prilikom posjete Makedoniji. Za takvu ocjenu nije potrebno ići u Brisel ili Berlin. U samom Tetovu gradu sa brojnim džamijama može osjetiti beznadje. Mnogi mladi ljudi stoga odlaze u tudjinu, bez namjere da se vrate, s ogorčenjem primjećuje jedan žitelj ovog grada:

”Svjedoci smo, da mladi ljudi za završenom školom i diplomom ne za tren ne ostaju u zemlji. Jednostavno odlaze. Odlazi nam najbolji kadar da bi sebi obezbijedio posao. Jer,ovdje u gradu posla ne mogu naći”.

I pored ove činjenice da Tetovo se u poslednje vrijeme polako mijenja u pozitivnom smislu. Grad je ustvari jedna bauštela-gradjevina pod otvorenim nebom. Čitav grad je, osim toga i most gradnje povjerenja medju ljudima. A da bi ga život ponovo iskovao potrebno je dosta vremena primjećuje treći sagovornik:

”Grad isitina ima potencijala i stručne snage, koji bi mogli učiniti pomake u poboljšanju medjunacionalnih odnosa. Na tome se posebno mnogo radilo u poslednje vrijeme. Nakon 2001 godine su ljudi uzdržaniji jedni prema drugima. Ali, trudimo se i svakim danom je multietnička slika Tetova bolja”

No, iskustva medjuetničkog sukoba iz 2001 izmedju Makedonaca i Albanaca u Zapadnom dijelu Makedonje, u Tetovu posebno, imalo je i pozitivnu refleksiju-saznanja da više nema potencijala za krvavi sukob kakav se dogodio na ovom dijelu Balkana. Tako je,sve više primjera izražavanja solidarnosti Makedonaca prema Albancima i obrnuto:

Činjenica je da veliki broj Makedonaca radi u radionicama čiji su vlasnici Albanci i obrnuto, ne mali broj Albanaca zaposlen je kod Makedonaca, u njihovim firmama"

Ovo je pozitivna strana privrednog razvoja,kaže analitičar i prorektor Jugo-Istočnog univerziteta u Tetovu Abdulmenaf Bedžeti. Pritom ilustruje da makedonska vlada namjerava podići slobodnu industrijsku zonu u predgradju Tetova, što će stvoriti uvjete za još bolji privredni iskorak:

”Slobodna industrijska zona znači unapredjivanje ne samo lokalnog nego i regionalnog privrednog razvoja i to policentričnog, ne monocentričnog koji je bio koncentrisan, samo na Skoplje.”

No, i pored velikog odliva stanovništva, mnogi se odlučuju za ostanak u Tetovu. Oni vole svoj grad i njegov pejsaž,

te multietničku sliku, njegovanu vijekovima.

Uostalom, nada poslednja umire, a kraju posjete Tetovu evo i ovakve:

”Mi možemo biti Evropa u malom ili Švicarska na Balkanu”.

Sveto Tevski