1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kako razumjeti prošlost?

Isplate odštete žrtvama neonacizma okončane su 2007 godine. Fondacija „Sjećanje, odgovornost i budućnost“ sada traži da se pokrenu projekti historijkog suočavanja sa nacističkom prošlošću.

Dokumentacioni centar u Berlinu

Dokumentacioni centar u Berlinu posjetiteljima pruža informacije o zlostavljanjima tokom nacionalsocijalizma

Za vrijeme nacističkog režima su prema historijskim saznajima 20 miliona ljudi bile žrtve prisilnog rada. Kako u tadašnjem Trećem rajhu, tako i u svojim matičnim zemljama. Dugo vremena su se vodili sporovi o isplati odštete žrtvama sve dok njemačka privreda i vlada nisu na raspolaganje stavile fond od 5,2 miliona eura. 2007 godine su isplate okončane. Fondacija „Sjećanje, odgovornost i budućnost“ sada traži da se pokrenu projekti historijskog suočavanja sa nacističkom prošlošću. Cilj je stvaranje zajedničke, evropske kulture sjećanja. O tome se raspravljalo na jednom seminaru u Berlinu.

Sticanje povjerenja

Evropa se mora suočiti sa svojom historijom, ratovima, konfliktima i sa dvije prošlosti: nacionalsocijalističkom isto kao i staljinističkom, zatražio je politolog Claus Leggewie. Ispunjavanje političkih i ekonomskih normi je bitno, ali to nije sve. Tek obavezujuće, u najboljem smislu podjeljeno sjećanje, Evropu čini djelotvornom: „Između evropskih naroda ne može postojati povjerenje sve dok jedno dijete ne zna gdje mu se nalazi grob roditelja, sve dok jedan čovjek javno ne mogže reći da mu je žena silovana, sve dok se za počinioca ne može naći sudija i dok se ne obezbjedi simolična, materijalna odšteta za žrtve,“ kaže Leggewie.

Prisilni radnici masovno su dovođeni i iz istočne Evrope

Prisilni radnici masovno su dovođeni i iz istočne Evrope

Do sada su evropske države imale različite strukture sjećanja na žrtve, što fenomen nacionalsocijalističkog prisilnog rada jasno pokazuje. Jedna grupa mađunarodnih historičara se uz pomoć Fondacije „Sjećanje, odgovornost i budućnost“ time pozabavila. Predsjednik nadzornog odbora Guenther Saathof kaže: „Pitanja se shvataju na različite načine, pitanje, da li su ljudi dobrovoljno došli ili su bili prisiljeni da dođu na rad, kakvi su bili uvjeti u njihovim zemljama, kakvu je ulogu igrala administracija. Ovdje se našla grupa naučnika kako bi to detalja istražila šta se zaista desilo.“

Dvije historije

Žrtve nacionalsocijalizma često su završavale u sovjetskom gulagu u Sibiru

Žrtve nacionalsocijalizma često su završavale u sovjetskom gulagu u Sibiru

Sudbina pojedinaca nije svuda postala dio kolektivnog sjećanja. Preživjele žrtve sa Istoka i Jugoistoka Evrope su se vratile u socijalističke zemlje. Tamo je historija pisana iz socijalističkog ugla i slavljeni su heroji kao što su partizani, borci pokreta otpora, vojnici Crvene armije. Bivši prisilni radnici, ratni zarobljenici ili logoraši su važili za 'sumnjive elemente'.

Historičarka Imke Hansen kaže: „Praćeni su od strane KGB-a i drugih tajnih službi, saslušavani i ograničena su ima prava. Često su nakon povratka slani u gulage. Imali su problema naći posao i postali su žrtve drušvene diskriminacije.“

Nakon raspada istočnog bloka, problemi su ostali. Historičari kao što je Claus Leggewie stoga se zalažu za intenzivno istraživanje i otvorene diskusije.

Autor: Cornelia Rabitz/Belma Fazlagić

Odg. urednik: Z. Arbutina