1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kako kriminalna mladež provodi svoje vrijeme?

Cijela Njemačka raspravlja kako se treba odnositi prema kriminalnoj mladeži s migracijskom pozadinom. Ali često se zaboravlja upitati i te mlade što oni ustvari misle. Kathrin Erdmann je upravo to uradila.

Mladima je nasilje uglavnom poznato iz vlastitog doma.

Mladima je nasilje uglavnom poznato iz vlastitog doma.

Predvečer je u Hamburgu. Jedna skupina mladih ljudi se okupila u gradu: "DKC, ubilačka četa! Tako smo se nazvali, jer smo imali sve više problema s policijom. Bilo je borbi s noževima, postajali smo sve kriminalniji," objašnjava Toni, jedan od oko 20 članova ove bande, svi u dobi između 16 i 22 godine. Njihovi roditelji su, kako iz Njemačke tako i iz Srbije, Turske i Portugala. Već su nekoliko puta dolazili u konflikt s policijom, pa čak bili i u zatvoru. Toni tvrdi da se više ovakvim stvarima ne bave, te da su naučili iz svojih grešaka. Na redu je odlazak u supermarket, da kupe alkohol. Nakon toga idu prema rubu grada. Večer je, oko šest sati i već je mračno. Nekolicina njih sjeda na klupu. Iz jednog mobitela se čuje glazba.

Mnogim mladima nasilje poznato iz vlastitog obiteljskog okruženja

Za 16-godišnjeg Aleksa je ova večer zasad posljednja s njegovim kolegama. Sutra se seli u jednu vrstu centra za resocijalizaciju u pokrajinu Hessen, gdje će ostati određeno vrijeme s drugim mladim prekršiteljima. Zbog napada nožem na jednog Grka, Aleksov slučaj je pred sudom, a presude još nema. Zbog toga se on i šalje daleko od obitelji. On u tome vidi šansu za novi početak: "Onda ću biti drugi čovjek, kad s 18 ili 19 iziđem iz tog centra. Želim se udaljiti od kriminala,“ tvrdi on.

Aleksu je nasilje poznato iz vlastitog doma, kao i gotovo svim mladima iz njegove bande. Svejedno bili njihovi roditelji Nijemci ili stranci: doma dobivaju udarce, ako im roditelji saznaju za probleme s policijom. Paolo se žali da ga je otac tukao:"Tukao me remenom, s kuhačom, pa čak i šakama, glavom od zid, sve sam to dobivao zbog sitnica."

Diskriminacija prisutna i u sudovima

I Paolo je već više puta osuđen za tjelesne ozljede. On stoji iza toga, što je uradio. Ali istovremeno smatra da pravosuđe ne radi svoj posao kako treba, te da je prisutna diskriminacija njemačkih sudaca naspram strancima. Njegov prijatelj Peter, koji je Nijemac dijeli njegovo mišljenje: "Ako jedan Turčin počini isto krivično djelo kao jedan Nijemac i dođe pred sud, onda će prije ovaj Turčin otići u zatvor nego Nijemac."

Svi oni smatraju da je njihovo nasilno ponašanje posljedica lošeg odgoja. Unatoč tome, obitelj im je veoma važna, ali još važnija im je njihova banda. Ovdje nailaze na razumijevanje svojih prijatelja, jer upravo u krugu prijatelja mogu o svemu pričati što im je na srcu, a što ne mogu s roditeljima.