1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Kako je sport promijenio život invalidima

U Pekingu se od 06. do 17. septembra održavaju Paraolimpijske igre. Reprezentativci BiH u sjedećoj odbojci brane zlato, a domaćini žele biti najuspješnija nacija. Kako se Kina brine o svojim paraolimpijcima?

default

Odmah po završetku OI Kina je pristupila pripremama za Paraolimpijske igre

Kina je na Olimpijskim igrama dokazala da je sportska super sila. Na Paraolimpijskim igrama sada to želi potvrditi. Prije četiri godine u Atini kineski sportisti sa tjelesnim oštećenjem su osvojili 141 zlato i tako po broju osvojenih medalja bili odmah iza SAD.

No, to nije slučajnost jer kineski paraolimpijski tim je produkt državnog sistema koji se o ovim sportistima brine na razne načine i tako mijenja njihov život. Sportski centar za invalide, ljude sa trajnim tjelesnim oštećenjem u Šangaju postoji pri Školi za elitne sportiste u Kini. Ovo je jedno od mjesta gdje se takmičari u sjedećoj odbojci i talentirani u atletskim disciplinama svakodnevno susreću.

Sport promijenio invalidski život

Paralympics 2004

Na Paraolimpijskim igrama u Ateni Kina je bila druga po broju osvojenih zlatnih medalja

Yao Fang je nakon jedne saobraćajne nesreće ostala invalid: „Nisam se tada razumjela u sport. Imala sam svoje radno mjesto i o sportu nisam puno razmišljala. A potom mi je, nakon nesreće, preporučeno da se bavim sportom. Bila sam zapanjena i pitala sam se kako uopšte da se bavim sportom kao invalid. Onda mi je rečeno da trebam koristiti samo ruke, a da noge ne trebam ni pokretati. Ispostavilo se, da sam pokretljiva i da dobro reagujem.“ Tako je Kineskinja Yao Fang odabrana za mačevanje u kolicima. Olimpijada invalida u Pekingu je njeno prvo veliko sportsko takmičenje. No, ona kaže kako je za nju mnogo važnije da je promijenila razmišljanje o životu u novim okolnostima: „Nakon saobraćajnog udesa, dok sam još ležala, mislila sam da ću čitav život biti prikovana za krevet. Da neću više naći posla i neću zarađivati. Osjećala sam se bezvrijedno i mislila sam da me svi gledaju kao ljudski otpad. Sport me preporodio i promijenio moj kompletan invalidski život. Sada se osjećam kao zdrava žena. Invalidi koji se ne bave sportom ne žive tako dobro kao mi.“ Yao Fang kaže kako u upravi grada Šangaja zarađuje 380 juana, 38 eura mjesečno, što je i za kineske prilike skromna suma. No, kaže da je prije par godina zarađivala samo 10 eura.

Pronađena životna radost

28-godišnja Zhang Lei također trenira mačevanje u kolicima u Šangaju: „Živim ovdje u Sportskom centru, a svake dvije nedjelje odlazim kući. Treniramo i radimo, iako i ne moramo ići na radno mjesto. Svaki mjesec dobijamo po par stotina juana. Radim za jednu stranu firmu, ali to je samo formalno." Zhang Lei je u Atini prije četiri godine, osvojila olimpijsko zlato u ekipnoj i pojedinačnoj konkurenciji. Slično je sa Li Hongi koja je u Atini osvojila zlatnu medalju u sjedećoj odbojci: „Prije sam bila zatvorena osoba. Sport mi sada donosi životnu radost. I materijalna situacija mi se popravila, posebno nakon zlatne medalje na Paraolimpijskim igrama. Mogla sam čak pomoći i mojim roditeljima u novcu. Mnogo toga je sada moguće.“