1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Kako je napravljena atomska bomba?

Projekat "Menhetn" je najvažniji poduhvat američke države u Drugom svjetskom ratu. Riječ je o izradi prve atomske bombe. Mnogi naučnici se sa sjetom sjećaju tih dana. Drugi su ostali žasnuti i nespokojni - do danas.

Ko zna koliko je puta Robert Openhajmer vozio putem koji povezuje Santa Fe i Los Alamos. To je jedan od najljepših puteva Nju Meksika: vodi kroz spektakularne predjele za koje se Openhajmer nadao da će poslužiti kao inspiracija naučnicima. Pod plavetnilom neba se vozi preko zatalasanih brežuljaka sa kojih se pruža pogled u prelijepe doline.

Los Alamos je raj i istovremeno lokacija na kojoj je proizvedeno prvo oružje za masovno uništavanje ljudi. U toj idili, Robert Openhajmer je rukovodio projektom "Menhetn" čiji je cilj - prema konceptu tadašnjeg američkog predsjednika Frenklina Ruzvelta - bio izrada atomske bombe prije nego što to uspije Hitlerovoj Nemačkoj. u Los Alamosu se zbog toga okupila "spektakularna ekipa briljantnih duhova", kako kaže Heder Meklenahan, direktorka lokalnog Istorijskog muzeja.

U tom timu su bili i nobelovci Enriko Fermi, Nils Bor i Hans Bete. Na kraju je tu živjelo 6.000 naučnika sa svojim porodicama. U laboratorijama širom zemlje je na projektu "Menhetn" radilo više od 125.000 ljudi, prenosi Meklenahanova. Sve niti tog rada su se spajale u Los Alamosu, tačnije, u zgradi tamošnje elitne škole "Los Alamos renč skul" koja je 1943. rezervisana za projekat. Ideja za projekat je rođena u njujorškoj gradskoj četvri Menhetnu - otuda i njegovo ime.

Zvali su ga "Opi"

USA Manhattanprojekt erste Atombombe

Objekat, koji je timu koji je radio na pravljenju atomske bombe, služio kao okupljalište ili menza

U školskoj auli, koja je naučnicima služila kao menza i prostor za sastanke, više od 70 godina kasnije, svega se priseća Viljem Hadžens koji je u Openhajmerovom timu radio kao hemičar: "Svako je poznavao svakog. Nije bilo hijararhije", kaže Hadžens za DW, i dodaje da je u vreme ručka svako mogao da sjedi pored Openhajmera: "Bio je vrlo ljubazan i svi su ga zvali Opi."

Bila to mlada ekipa - prosječna starost je iznosila 26 godina. Viljem Hadžens se sjeća mnogih žurki i velike potrošnje alkohola. No, i atmosfere koja je bila napeta, dok je tempo rada bio vrlo žestok: "Svi smo strahovali da će Nijemci prvi napraviti atomsku bombu koja odlučuje o ishodu rata."

Najskuplji projekat nakon slijetanja na Mjesec

Projekat "Menhetn" je za američku vladu imao apsolutni prioritet. Resursi su bili praktično neograničeni. Sve je počelo 1940. sa budžetom od 6.000 dolara, a pet godina kasnije su troškovi iznosili već dvije milijarde dolara: "Bio je to najskuplji projekat poslije slijetanja na Mjesec", procjenjuje Heder Meklenahan. Los Alamos je, pored toga što je imao centralni značaj za projekat, bio i mjesto na kome je oružje trebalo i napraviti.

USA Atombombentest Los Alamos

Mjesto prve eksperimentalne eksplozije atomske bombe danas: sanjali o ljepoti atomske pečurke

Zadatak je bio da se na osnovu svih raspoloživih naučnih rezultata o obradi uranijuma i plutonijuma napravi oružje koje funkcioniše. Tako su paralelno pravljene dvije bombe - uranijumska i plutonijumska.

Vajt sends

16. jula 1945. sve je bilo spremno. Taj dan je određen za probu atomske bombe. Za to je izabrana plutonijumska bomba, jer je konstrukcija uranijumske bila mnogo složenija. Riješeno je da se ova potonja ne testira i zbog toga što tim nije imao dovoljno obogaćenog uranijuma.

Za test je odabrano zemljište "Vajt sends misajl rendž", udaljeno 200 milja od Los Alamosa i veliko koliko i Pensilvanija, Rod Ajlend i grad Vašington zajedno. 60 farmera je zbog toga moralo da ustupi svoju zemlju američkoj vojsci, kaže predstavnica "Vajt sendsa" za odnose sa javnošću Lisa Blevin dok vodi posjetioce kroz to ogromno područje. Samo jednom godišnje se organizuje takvo razgledanje. "Ne očekujte Diznilend", poručuje Blevinova posjetiocima među kojima preovladavaju studenti fizike i hemije iz Los Alamosa.

Poslije vožnje od 45 minuta do "Nulte tačke" (Ground Zero) postalo je jasno šta je mislila kada je to rekla. Na mjestu detonacije prve atomske bombe, samo jedna omanja piramida od kamena služi kao simbol sjećanja na taj istorijski trenutak. Lisa Blevin potvrđuje da je zračenje na ovom mjestu još uvijek dest puta jače od normalnog. No, dodaje da je ono ipak slabije od zračenja kome su izloženi avionski putnici tokom leta koji traje četiri sata.

Ljepota atomske pečurke

USA Manhattanprojekt erste Atombombe

Hemičar William Hudgens (90)

Kratera - nema. Na mjestu gdje je kameni spomenik, zemlja je ponešto ulegnuta. Na ogradi koja okružuje to mjesto vide se slike eksplozije, koju su Openhajmer i američki general odgovoran za projekat, Lesli Grouvs, posmatrali sa bezbjednog rastojanja. Tada su svjedoci govorili da su fascinirani ljepotom atomske pečurke i svjetlošću eksplozije.

23-godišnji student fizike Kodi Samers nije nimalo fasciniran: "Ovo je samo mjesto eksplozije. Ništa više od toga. Ali, bilo je zanimljivo vidjeti sve ovo." Nijemac Maks, godinu stariji od Kodija, kaže da bi bilo bolje da atomska bomba nikada nije napravljena: "Ne volim atomsko oružje". No, po njegovom mišljenju je dobro to što je Hladni rat deeskalirao zbog postojanja atomske bombe - jer je rat između zemalja koje posjeduju nuklearno oružje postao nemoguć.

Iznenađeni - jer je funkcionisalo

USA Manhattanprojekt erste Atombombe

Openhajmer (Oppenheimer) i general Grovs (Groves) na mjestu prve, eksperimentalne eksplozije

Samo mjesec dana posle testiranja, Amerikanci su bacili atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki. Mnogi naučnici koji su radili na projektu "Menhetn" su za to saznali preko radija - i bili iznenađeni. Neki su do posljednjeg trenutka sumnjali u to da će bombe uopšte funkcionisati. "Preovladalo je olakšanje, ali nije bilo velikog slavlja", kaže Viljem Hadžens o reakcijama u laboratorijama Los Alamosa. "Zbog toliko ubijenih ljudi nam nije bilo do slavlja". No, atomska bomba je, kaže, spasila živote miliona ljudi, jer je skratila rat. To mišljenje dijeli i većina njegovih kolega naučnika.

Za Hadžensa je rad u Los Alamosu bilo "najbolje" što mu "se desilo u životu", između ostalog i zato "što je atomska bomba promijenila svijet". Robert Openhajmer to vidi drukčije. On vidi krv na svojim rukama, kako je to jednom prilikom rekao američkom predsjedniku Trumanu u Bijeloj kući. Ostao je nespokojan - do smrti.