1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kako izgleda Njemačka - iza rešetaka?

Joe Bausch je proveo 25 godina u zatvoru. Ne kao zatvorenik, nego kao liječnik koji je čuo mnoge tajne. Sada je napisao knjigu i na izuzetan način opisao tmurnu i opasnu svakodnevnicu u njemačkim zatvorima.

Knjiga 'Knast' Joe Bauscha

Knjiga 'Knast' Joe Bauscha

Joe Bausch, točnije doktor Hermann-Joseph Bausch-Hölterhoff je dobro poznat i širokoj javnosti u Njemačkoj jer ovaj nesvakidašnji liječnik i glumi liječnika patologa u popularnoj kriminalističkoj seriji Tatort. Ali njegovo pravo zanimanje i zvučna funkcija glasi "direktor državnog medicinskog odjela pravosudne kaznene institucije Werl". O svojoj svakodnevici je napisao knjigu jednostavnog naziva "Knast" - prijevod tog uličnog izraza za zatvor bi mogao biti "Ćuza". To nije njegova autobiografija, nego veoma osoban i veoma iscrpan pogled na mjesta u Njemačkoj koje mnogi nikad ne vide - niti žele vidjeti.

Četvorni metri očaja

"Samica je otprilike 3,5 metara dugačka, 2 metra široka i oko dva i pol metra visoka. Od vrata do prozora je četiri koraka." Liječnik hladne glave opisuje životne okolnosti zatvorenika, od kreveta pa do nužnika. U opisu se osjeća tjeskoba, baš kao i nemogućnost izbjeći svoju sudbinu. Osjećaju se i mirisi državne ustanove, laštilo za pod, hladan smrad duhanskog dima, muški znoj, jeftin sapun i zagorjela hrana i ti mirisi nikad neće izaći iz nosa niti zatvorenicima, niti čuvarima i zaposlenicima u zatvoru. Upravo oštro oko Joe Bauscha pomaže razumjeti, zašto je zatvor mjesto i agresije i depresije. U svojih 25 godina staža je doživio 50 slučajeva samoubojstava.

Samice su čak bolji izbor. Ćelije za više zatvorenika koji se stalno mijenjaju znače gubitak svake privatnosti i mogućnosti povlačenja. Ovdje se sudaraju različiti karakteri, etničke skupine i vjerski svjetonazori: "Ima mnoštvo mogućnosti šikaniranja i zlostavljanja nekog zatvorenika u skupnoj ćeliji. U tome gotovo da nema granica mašti. Za većinu zatvorenika je smještaj u takvu zajedničku ćeliju pojam pakla u zatvoru."

Sa stranica se osjeća čak i smrad laštila, znoja i hladnog duhanskog dima

Sa stranica se osjeća čak i smrad laštila, znoja i hladnog duhanskog dima

Tajne koje zna samo liječnik

Ono što Bausch opisuje premašuje sve uobičajene predodžbe o zatvoru. Kao zatvorski liječnik i osoba od povjerenja koja je vezana zakletvom šutnje je vidio i čuo svjedočanstva o stvarima koje ne znaju niti zatvorski čuvari. On je čuo o ovisnostima od droge, o ucjenama i iznuđivanju, o silovanju zatvorenika... Sve to opisuje sa mnogo suosjećanja, ali i sa jasnom predodžbom kako je riječ o osuđenim kriminalcima. Utoliko je to i obračun sa nekakvim zastarjelim predodžbama o zločinu i kazni kakve su još široko rasprostranjene i koje kod mnogih stvara otpor već i pri samoj pomisli da bi trebalo olakšati život čak i teškim zločincima u zatvoru. I osoblje zatvora pati u tom sustavu koji čini zatvor: kao što zatvorenici nemaju dovoljno mogućnosti za terapiju svojih poremećaja u ponašanju, tako i čuvarima nedostaje pomoć.

Kao što detaljno opisuje svakodnevnicu zatvora, tako precizno opisuje i svoja iskustva sa tipovima zločinaca. Oni koji su spolno zlostavljali djecu upadaju u oči po tome, što se pod svaku cijenu trude ne upasti u oči. Provalnici i lopovi su oprezni i strašljivi, silovatelji obično ne mare ni za koga, osim za sebe. Ubojice su u tom društvu gotovo najopušteniji stanovnici zatvora i u usporedbi s ostalima, najlakše podnose boravak iza rešetaka. Autor pretpostavlja da je to zato jer su oni svjesni težine svog zločina pa se onda niti ne cjenkaju sa svojom sudbinom.

Žena u zatvorima ima mnogo manje nego muškaraca

Žena u zatvorima ima mnogo manje nego muškaraca

Osim ovih osobnih dojmova, Joe Bausch navodi i statističke brojke: u njemačkim zatvorima ima 75 tisuća muških zatvorenika, ali samo 5000 žena. Žene rjeđe postaju kriminalke, a i manje su sklone zvjerstvima. Ako i ubiju nekoga, to se događa organizirano, često iz razočarenja ili zbog dugogodišnjeg ponižavanja. I inače, to su žene obično sa ruba društva jer su 70% zatvorenica ovisne o drogi.

Sukobljeni svjetovi

Ovi opći dojmovi su u knjizi ilustrirani pričama o pojedinim sudbinama koje su osobito dojmile zatvorskog liječnika. Izvještava o kraljevima bijega koji ne propuštaju niti jednu priliku dočepati se slobode, baš kao i o Bertiju, hohštapleru, varalici i osvajaču ženskih srdaca, kojem je u 30 godina iza rešetaka zatvor postao jedini dom. Neke priče su doista potresne, kao o jednom mladiću koji je, nakon što su ga silovali drugi zatvorenici, postao HIV-pozitivan. Ili o jednoj mladoj ženi koja je odrasla u strogo katoličkoj obitelji u kojoj se nije smjela reći niti riječ o spolnosti. Kad je ostala u drugom stanju, u potpunom očaju i bez ikoga kome bi mogla povjeriti svoju nesreću, gutala je hranu kako bi sakrila svoje stanje i ubila je svoje dijete odmah nakon rođenja.

Gotovo apsurdno jest da su ubojice najopušteniji stanovnici zatvora - jer su i svjesni težine svog nedjela

Gotovo apsurdno jest da su ubojice najopušteniji stanovnici zatvora - jer su i svjesni težine svog nedjela

Ili jedan tamnoputi zatvorenik, porijeklom iz Afrike kojeg je obuzeo napad sličan epileptičkom i koji je jedino liječniku otvorio srce, svjedočanstvom o svom djetinjstvu kao dijete-vojnik. Svaki zatvorenik ima svoju priču koja jasno pokazuje: "'Ćuza' je realnost, zrcalo čitavog društva. Tko se ovdje nasuče, nipošto ne pripada dnu Njemačke, talogu globaliziranog društva. Ovdje dolazi do frontalnog sukoba čitavih svjetova koji se u slobodi uopće ne dodiruju."

U knjizi koju je objavila izdavačka kuća Ullstein iz Berlina ove godine, Joe Bausch pokušava navesti i rezultate istraživanja neurologa i molekularnih biologa koji su istraživali ponašanje zatvorenika. Ti citati ispadaju prilično neumjesni nakon životnih iskustava liječnika, ali i svjedoče kako se autor doista trudi baš svim sredstvima razumjeti svoje pacijente iz zatvora i otkriti, što je to što čovjeka vodi u kriminal. Po mišljenju liječnika, rješenje je jedino prevencija u koju trebaju biti uključena već i djeca i mladi. Jer najbolje sredstvo protiv zločina jest spriječiti da zločin uopće nastane.

Autori: Günter Birkenstock / Anđelko Šubić

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić