1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Kako Bužim odolijeva "bijeloj kugi"

Bužim je vodeći u BiH po prirodnom priraštaju. Ovdje živi i najmlađe stanovništvo u državi. No, u medijskim prilozima o ovom fenomenu rijetko se govori o tome kako je odgajati djecu kada roditelji ne rade.

Kemalu i Azrini Dizdarević je davanje izjava za medije već preraslo u naviku. Ni sami ne znaju koliko su ih dali otkako su prije tri godine dobili blizance. Baš u to vrijeme počela se širiti priča o Bužimu kao "gradu blizanaca". Brojne televizijske ekipe su od tada posjetile ovaj gradić kako bi snimile priču o tom fenomenu. Tačnih podataka nema, ali se nagađa da u ovoj opštini, koja broji manje od 20.000 stanovnika,  živi i do 200 blizanaca. Kemal kaže da samo u njegovom naselju ima sedam ili osam parova blizanaca.

Bužim nije vodeći u BiH samo po broju blizanaca, nego i po prirodnom priraštaju. Ovdje živi i najmlađe stanovništvo u državi s prosječnom starošču od 32 godine, pokazuju službeni podaci. Porodice s petoro ili više djece u Bužimu nisu rijetkost, a u bužimskom matičnom uredu nam kažu da su nedavno u jednoj porodici upisali i dvanaesto dijete. No, u novinarskim prilozima i reportažama o bužimskim bebama rijetko se otvara ona druga strana priče: kako je odgajati djecu tamo gdje većina majki ne radi, a porodiljskih naknada i dječijeg dodatka gotovo da i nema?

"Taj period ženidbe i dobitak djece sam preživio najviše zahvaljujući pomoći roditelja", priča nam Kemal. U vrijeme kada su dobili blizance ni on ni supruga nisu radili. "Dvije godine nisam radio, potrošio sam svu ušteđevinu. Supruga i ja smo izračunali da smo za nešto više od godinu dana samo na osnovne potrepštine za djecu potrošili oko pet hiljada maraka", kaže on i ponavlja da i danas, kada je zaposlen, ovisi o pomoći roditelja, jer prosječna plaća u BiH ne pokriva ni osnovne troškove jedne četveročlane porodice.

Diskriminacija porodilja

Nedžib Vučelj, fotograf iz Bužima

Nedžib Vučelj, fotograf iz Bužima

U Bužimu je službena stopa zaposlenosti tek deset posto, najniža u kantonu i jedna od najnižih u državi. Najčešće su majke te u porodici koje ne rade. Kada su u pitanju porodilje, one su u Unsko-sanskom kantonu u posebno nezavidnom položaju, smatra Enisa Raković iz organizacije "Glas žene" iz Bihaća. "Posebno bih akcenat dala na porodilje koje su nezaposlene jer one po sadašnjoj praksi dobiju jednu novčanu naknadu koja je 100 maraka i na nju čekaju više od godinu dana", ističe Enisa. Dodaje da je Unsko-sanski kanton jedini u Federaciji koji ne isplaćuje dječiji dodatak. 

U Federaciji BiH postoje različita zakonska rješenja i diskriminirajuća praksa prema porodiljama, koja se ogleda u nejednakim porodiljskim naknadama kad su u pitanju i zaposlene i nezaposlene porodilje u različitim kantonima, pa čak i nejednakim naknadama za zaposlene porodilje u javnom i one u privatnom sektoru unutar jednog kantona.

Organizacija "Glas žene" je dio mreže "Womennet" koja provodi  kampanju pod nazivom  "(Ne)Diskriminacija porodilja u FBiH". Kampanja ima za ciljdonošenje nove regulative o porodiljskim naknadama koja će biti jedinstvena za sve osobe na federalnom nivou, uključujući i osnivanje porodičnog fonda iz kojeg će se vršiti isplata porodiljskih naknada za zaposlene i nezaposlene osobe koje koriste porodiljsko odsustvo.

Ekonomsko slabljenje žena i mladih porodica s direktnim negativnim učinkom na stopu nataliteta je samo jedna po posljedica trenutnih zakonskih rješenja, navode iz mreže. Smatraju da bi usvajanje jedinstvenog Zakona o zaštiti porodice i djece na federalnom nivou ne samo uklonilo postojeću diskriminaciju već bi i djelovalo motivirajuće na mlade bračne parove i planiranje porodice, kao i povećanje stope nataliteta s ciljem preveniranja "bijele kuge", koja je već sada stvarnost u BiH.

Solidarnost i humanost mijenja sistemske nedostatke

Podaci Federalnog zavoda za programiranje razvoja pokazuju da je 2015. godine u ovom entitetu rođeno 18.935 djece, a umrlo 20.885 građana. Rijetke su opštine poput Bužima, koje se mogu pohvaliti pozitivnim prirodnim priraštajem. Nedžib Vučelj, novinar i fotograf koji je prvi proširio priču o bužimskim blizancima, kaže da je visok prirodni priraštaj sasvim logičan za ovo područje jer stanovništvo većinom živi na selu i bavi se poljoprivredom, gdje je potrebna brojnija radna snaga.

Ali, ni Bužim nije izuzetak kada je iseljavanje stanovništva u pitanju. "Nisu to više ona vremena kad su ljudi odlazili da donesu novac porodici koja je ostajala ovdje. Sada odlaze i odvode porodice. Ta homogena porodica i bliskost koja je ovdje bila posebna, gdje se živjelo u zajednici, polako iščezava", upozorava Vučelj.

Upravo je solidarnost među članovima zajednice ono u šta se uzdaju porodice iz malih sredina koje sistem socijalne i zdravstvene zaštite ne štiti u zadovoljavajućoj mjeri. Ugostiteljski objekti i tržni centri u Bužimu su oblijepljeni plakatima na kojima je slika dvogodišnjeg dječaka i tekst "Ja sam Nail... Pomozi". Riječ je o akciji prikupljanja sredstava za liječenje teško oboljelog djeteta čiji su roditelji nezaposleni, pojašnjava nam Kemal Dizdarević.

Plakat kampanje (Ne)Diskriminacija porodilja u FBiH

Plakat kampanje (Ne)Diskriminacija porodilja u FBiH

Ovakve akcije nisu rijetkost u Bužimu, a odaziv građana je uvijek na visokom nivou. Kemal je i sam često inicijator i organizator brojnih humanitarnih akcija za oboljele i siromašne mještane. To je njegov način, kaže, da se zahvali bogu jer mu je darovao blizance, što mu je bila životna želja.

Spor proces brendiranja Bužima kao "grada blizanaca"

Od pomoći drugih se možda može preživjeti, ali ne i graditi sigurna budućnost. Azrina i Kemal već sad strahuju kako će finansirati školovanje svojih blizanaca. "Veliki su to troškovi, znam jer radim u prodavnici gdje roditelji nabavljaju školsku opremu, a u našem slučaju će sve koštati duplo", kaže Kemal. Nada se da će do tada pronaći posao u inostranstvu poput većine njegovih prijatelja.

"Na prste se mogu izbrojati ljudi iz moje školske generacije koji nisu otišli", govori on i dodaje da mu se iz rodnog mjesta ne ide, ali zbog svojih blizanaca i njihove budućnosti smatra da će morati otići. Ako se u inostranstvu snađe, poveo bi i porodicu sa sobom. 

Ne bi to bili prvi bužimski blizanci koji su otišli. Mnogi sada žive na zapadu, a neki parovi iz Bužima su svoj par blizanaca i dobili u inostranstvu. Fotograf Vučelj ima želju da ih sve skupi na godišnjem druženju blizanaca u Bužimu. Nada se da bi brendiranje Bužima kao "grada blizanaca" ovom mjestašcu donijelo i ekonomsku korist jer bi ga jednom godišnje posjećivali blizanci iz cijelog svijeta.

Hoće li i kada će ta ideja zaživjeti, Vučelj nije siguran. U Bosni i Hercegovini se sve odvija sporo, samo se broj stanovnika ubrzano smanjuje.  Prema demografskim procjenama, do 2050. godine stanovništvo BiH će se smanjiti za 20 posto. Bužim je jedno od mjesta koja još uvijek uspijevaju održati pozitivan prirodni priraštaj uprkos nepostojanju populacijske politike u državi. No, već sada su takva mjesta samo izuzetak od pravila.

 

Preporuka redakcije