Kako će se provoditi pravda nakon zatvaranja Haškog tribunala?

Na jednodnevnoj konferenciji, posvećenoj uzajamnoj sprezi između međunarodne pravde i sposobnosti domaćih sudova u regiji da se uhvate u koštac sa problemom odugovlačenja ili čak izbjegavanja kažnjavanja krivaca za ratne zločine, između ostalog je rečeno da će za veće slučajeve biti rezerviran Stalni Međunarodni krivični sud (ICC).

Za obadva, tzv. "ad-hoc tribunala", onog koji se bavi procesuiranjem optuženih za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (ICTY), i onog koji se bavi zločinima počinjenim u Ruandi (ICTR), kao i kod specijalnog suda za afričku državu Sijera Leone, sada je najvažnije definirati aktiviranje tkz. “rezidualnih mehanizama” jer će ti sudovi - kako se navodi - vjerojatno u dogledno vrijeme službeno zatvoriti svoja vrata u Den Haagu. Uz to se vezuju i ozbiljni problemi kod predviđanja novih vremenskih okvira. To za sobom vuče i neizvjesnost financijskih resursa, ako se uzme u obzir da je samo Sud za bivšu Jugoslaviju već potrošio oko dvije milijarde dolara u svom dosadašnjem radu. Sve to se vezuje i za razdoblje kada se očekuje da preostala dvojica odbjeglih optuženika, Ratko Mladić i Goran Hadžić, stanu pred lice međunarodne pravde. A kada oni budu uhićeni, tada bi se spomenuti “mehanizmi”, koje dosad nitko nije detaljno pojasnio po nekom automatizmu navodno trebali odmah aktivirati.

No, cjelodnevni panel, koji je u centrali Ujedinjenih naroda bio posvećen upravo tome -kroz obradu teme naslovljenje kao "uzajamno-posljedična sprega" izmedju međjunarodne krivične pravde i sposobnosti domaćih sudova u regiji da se uhvate sa problemom odugovlačenja ili čak izbjegavanja kažnjavanja krivaca za ratna i nedjela protiv čovječnosti” - nije odgovorio u cjelosti na ta pitanja. Posebno se nitko od panelista nije usudio previše egzaktno da predvidi kada će Haaški sud za bivšu Jugoslaviju konačno zatvoriti vrata, i kada će se Mladić i Hadžić naći iza rešetaka.

Napredak je ostvaren, ali je put do hapšenja još uvijek dug

“Čini se da su ovaj put namjere sasvim izvjesne da se u dogledno vrijeme to i dogodi, te da ICTY dovršava proces svoga zatvaranja, jer vidim da se broj tamošnjih uposlenika ozbiljno smanjuje”, kazao je za Radio Deutsche Welle, David Tolbert, bivši zamjenik glavne tužiteljice Haaškog suda Carle del Ponte. “Ne znam, međutim, kad će se to tačno dogoditi, jer Karadžićevo suđenje očito tek počinje, a to je vrlo važan proces. Uz činjenicu da su na slobodi još dva značajna bjegunca teško je govoriti o konkretnom datumu”, izjavio je Tolbert.

On je naglasio da je i ova jednodnevna konferencija u Ujedinjenim narodima zamišljena kao nastavak dijaloga među zemljama članicama UN-a, te da je nakon svega lako zaključiti kako je odnos međunarodne pravde i sudova, poput ICTY – prema domaćoj jurisdikciji, kao što je to Državni sud u Bosni i Hercegovini - “kritičan”.

“Napravili smo veliki napredak u posljednjih 15 godina, ali pred nama je još uvjek dug put”, kaže Tolbert. “Posmatrajući kako se "ad-hoc tribunali" (ICTY ii ICTR – op. aut.) zatvaraju, gledajući kako hibridni sudovi poput Državnog suda BiH ili onog za Siera Leone dovršavaju svoje poslove, postavlja se kritično pitanje kako ćemo nastaviti dalje? U tome Ujedinjeni narodi imaju doista vrlo važnu ulogu. Zato je bitno iznova, na ovakvoj jednoj sličnoj konferenciji, izdiskutovati kako izgraditi kapacitete”, dodao je Tolbert koji se sada nalazi na čelu Međunarodnog Centra za tranzicionu pravdu (International Center for Transiotional Justice) sa sjedištem u New Yorku.

Državni sud BiH odličan primjer

I pored značajnog napretka u međunarodnoj pravdi, koja se ogleda i u individualiziranju krivice, što je posebno došlo do izražaja uslijed kontinuiranog krivičnog gonjenja osumnjičenika od strane haških sudova za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji i Ruandi, prije više od 15 godina, “kultura nekažnjavanja ostaje prisutna na mnogim svjetskim merdijanima”; i to su, pored ostalog, zaključci pomenute panel diskusije u New Yorku.

Ujedinjeni narodi bi iznova trebali pokazati spremnost da stručno pomognu državama članicama svjetske organizacije da “ojačaju ili razviju domaće nepristrasne istražne i tužiteljske kapacitete, neovisnu i efektivnu jurisdikciju, adekvatnu i legalnu odbranu, zaštitu i potporu svjedoka i žrtava, kao i odgovarajuće kazneno-popravne objekte”, rečeno je još na pomenutoj panel diskusiji.

“Uveliko vjerujem u Državni sud BiH i ponosan sam na partnerstvo koje je Sud u Sarajevu ostvario s Haškim tribunalom dok sam ja na njemu radio”, rekao je David Tolbert za DW. On je dodao kako je dobro da je više sudija sa tog bh.suda povučeno na ICTY, ali i dalje smatra da je više njih moglo biti angažirano u borbi protiv korupcije u Bosni ii Hercegovini

Obaveze država članica UN-a

Na panelu je još rečeno kako sa svoje strane države moraju ispuniti njihove međunarodne obaveze, uključujući i prilagođavanje “standardima ispravne, brze i efektivne istrage, koja poštuje i garantuje ispravnost cijelog procesa”. Zapravo, na konferenciji u UN-u je posebno apostrofirano da nacionalna legislativa mora biti u skladu sa međunarodnim zakonom koji štiti ljudska prava i uopće sa međunarodnim pravom. “Potrebna je takva legislativa, koja će omogućiti (domaćim) tužiteljima da oni vode proces protiv ozbiljnih zločina koji mogu biti prepoznati kao međunarodni krivični prekršaji uz mogućnost adekvatnih kazni za to”, poručeno je sa panela u New Yorku.

Pri tome je naglašena i uloga Stalnog Medjunarodnog krivičnog suda (ICC). Rečeno je kako ICC “operira na principima komplementarnosti”, što je “artikulirano u članku 17 Rimskog statuta”, pa bi sve to moglo doprinjeti zatraženom jačanju nacionalnih sudskih kapaciteta; tako bi se oni koji su se ogriješili o međunarodno krivično pravo mogli izvesti pred lice pravde ili na ICC-u, ili pred domćim sudovima. Do početka 2010. protokol o prihvatanju ICC-a potpisalo je i ratificiralo 110 zemalja članica UN-a, medju njima i Bosna i Hercegovina, kao i sve zemlje bivše Jugoslavije.

Arhiva ostaje dostupna svima

U diplomatskim kuloraima na ovoj konferenciji u New Yorku se moglo još čuti kako će se ogromna arhiva Haaškog tribunala staviti na raspolaganje sudovima u BiH, Hrvatskoj, i u Srbiji, te drugdje gdje domaće sudstvo bude aktivno. To znači da će “produženoj ruci” Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju, čak i kada se on jednom ugasi, onog časa kada mu bude izručen ozloglašeni Ratko Mladić biti dostupna sva “institucionalna memorija” koju je ICTY u proteklih 17 godna pažljivo skupljao vodeći na stotine istraga i dovršavajući na desetine sudskih procesa.

Na koncu, recimo još i to, da su pored Tolberta, glavni panelisti na ovoj UN -ovoj konferenciji bili Paul Seils, šef UN-a Odjela za vladavinu prava u okviru Ureda Visokog komesara za ljudska prava (Rule of Law and Democracy Unit, Office of the High Commissioner for Human Rights), Jim Goldston, izvršni direktor Inicijative za pravdu Otvorenog društva (Open Society Justice Initiative) te drugi...Konferencijom je predsjedavao ambasador Baso Sangqu, stalni predstavnik Južne Afrike u UN-u. Kako smo mogli zabilježiti na licu mjesta, nitko od bh.diplomata u New Yorku nije bio prisutan na ovom panelu, dok su predstavnici Srbije, Hrvatske i Crne Gore sudjelovali u njegovom radu.

Autor: Erol Avdović

Odg. urednik: Senad Tanović