Kada su Grci opraštali dugove

London, 1953. godine: Njemačka pregovara sa 22 države. Delegacija ove zemlje od svojih partnera traži da joj oproste dug. Njemačka je u to vrijeme isuviše pritisnuta obavezama prema Maršalovom planu i plaćanjima odštete za Prvi svjetski rat. Molba Nijemaca je uslišena. 22 zemlje, među kojima je i Grčka, Njemačkoj opraštaju polovinu duga. 

Za mladu Saveznu Republiku Njemačku to je bila velika pomoć, samo nekoliko godina nakon završetka Drugog svjetskog rata, kaže Juergen Kaiser, koordinator dužničke inicijative Erlassjahr.de: "Njemačka je nakon toga imala omjer duga koji je bio daleko ispod onoga  što danas moraju plaćati zemlje u razvoju i Grčka. Tako se može reći da samo opraštanje duga istina nije omogućilo privredno čudo ali bez oprosta duga, privredno čudo u Njemačkoj bi došlo dosta kasnije."

Stečajni postupak - rješenje za Grčku?

Njemačka privreda se nakon 1953. godine toga snažno razvila. Deset godina kasnije se drušveni bruto proizvod ove zemlje udvostručio. Njemačka kasnije nije nikada imala toliki privredni rast kao u deceniji poslije potpisivanja Londonskog ugovora o oprostu dugova. Inicijativa Erlassjahr. de je koalicija koju čini više kršćanskih i razvojno-političkih grupa i već duže vremena se zalaže za stečajni postupak Grčke.

Londonski sporazum iz 1953. godine bi mogao biti uzor kako se postupa sa prezaduženim zemljama, smatra Jurgen Kaiser: "Isto kao i u vrijeme dužničke krize 80. i 90. godina bi mnoge zemlje sa takvim planom bolje prošle nego sa sporim, često nedjelotvornim mehanizmima za smanjenje duga koje nameću Svjetska banka i Međunarodni monetarni fond. Tako bi sporazum i danas mogao biti uzor za rješavanje situacije u Grčkoj. Visina duga Grčke danas je, ukoliko se u obzir uzme njena privredna moć, u poređenju sa zaduženim zemljama trećeg svijeta, veća." Visina duga Grčke iznosi 150 odsto društvenog bruto proizvoda.

Njemačka kao primjer

Poređenja radi: Njemačka je prije Londonskog sporazuma imala kvotu zaduženosti od 21 odsto, dakle, manje od jedne sedmine dužničkog tereta koji danas ima Grčka. Nakon potpune implementacije Londonskog sporazuma 1958. godine, Njemačka je tu kvotu smanjila na svega šest odsto. O tome  zemlje poput Grčke, Portugala ili Irske mogu samo sanjati. I Njemačka je trenutno sa kvotom od 80 odsto daleko od brojki koje je imala 1960. godina.

Za izlazak iz krize Grčkoj je neophodan oprost duga, smatra Juergen Kaiser: "Dalje finansiranje krize nema smisla. Odlučujuće pitanje je šta će se desiti poslije toga? Nema smisla ni raspravljati o tome da li Grčku treba izbaciti iz eurozone. To sa pravnog aspekta nije moguće, a iz ekonomskog je potpuna glupost. Grčka bi kao što je to nekada bio slučaj i sa Njemačkom, trebala dobiti regulisan i uredan oprost duga. Ono što se naziva stečajni postupak."

Pravilnik o stečajnom postupku za države sadržan je u koalicionom ugovoru sadašnje njemačke vlade. Kaiser međutim kritikuje što se vlada u Berlinu ne zalaže za ovu varijantu. Apel inicijative Erlassjahr. de glasi: Nekada su Grci Njemačkoj oprostili dio duga i doprinijeli stvaranju njemačkog ekonomskog čuda. Danas je Grčka prezadužena i mogla bi, ukoliko bi joj Njemačka i druge zemlje eurozone oprostile dio duga, udahnuti svjež zrak i početi ponovo ostvarivati privredni rast.

Autori: Johannes Beck / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić