Kad će i Njemac da se smije?

Sretnu se Danac, Italijan, Holanđanin, Francuz, Belgijanac i Britanac i počnu da pričaju o Njemačkoj. I kaže Italijan: cijeli život sam proveo sa vladama koje nisu trajale duže od šest mjeseci. Holanđanin će: moja zemlja je bila skoro godinu dana bez vlade i ništa se nije desilo, jer državu ionako čuva monarh. A Francuz poče beskrajni monolog ponavljajući prijedlog svog predsjednika da se formira zajednički budžet EU, jer će to, kao biva, da uljepša život svakog građanina EU. I u jednom trenutku reče on: Mi Francuzi imamo vizije, ali ih ostvaruju Njemci. Ali da bi ostvarili ovu, moraju prvo da formiraju vladu…

Belgijanac prošaputa nešto o tome kako ne primjećuje razliku između svoje vlade i vlade EU – obje su u Briselu i obje su nevidljive, nesposobne. A Britanac misli da je bolje da Njemci nemaju vladu nego da tjeraju London da tako mnogo plati zbog „Bregzita".

Kad pomislimo na situaciju u Njemačkoj…

Mišljenje o tome kako stoje stvari u Njemačkoj zavisi od ugla gledanja. Optimisti stalno ponavljaju: nije se desilo ništa tragično, nema razloga za strah i paniku. Od izbora 24. septembra pa do formiranja sljedeće njemačke vlade mora da prođe nekoliko mjeseci, što nikog van Njemačke ne iznenađuje niti plaši. U Evropi su česte takve pat-situacije. I to je normalno političko ludilo.

Jer, tako nešto može da se desi poslije izbora. Tako je u Skandinaviji: uvijek sa manjinskim vladama. Ili koalicijama koje su na prvi pogled nevjerovatne, ali poslije pregovora koji traju mjesecima ipak dolaze do rezultata. Kao što je to bio slučaj u Holandiji ove godine, ili u Belgiji prije tri godine, ili kao što se to stalno dešava u drugim regionima kontinenta.

Pesimisti sjede u unutrašnjosti motora Evrope. Oni se plaše vakuuma u vlasti, posebno u svjetlu Makronovih evropskih prijedloga, i jer je vlada u Berlinu samo ograničeno funkcionalna. A tu su i problemi i pregovori sa Britancima, kao i globalne opasnosti zbog ratova, izbjeglica, islamističkih terorista i sve većeg uticaja nacionalističke desnice u evropskim zemljama. Na jesen se održavaju i izbori u EU. Briselu su potrebne hitne reforme, a njihovo otezanje bi bilo loše za čitav kontinent i samu Njemačku.

Djelovati, ne čekati…

Njemačka politička pat-situacija ne može da se uporedi sa krizama ili koalicijama u drugim zemljama. Težina najveće ekonomske i političke sile na kontinentu je previše velika da bi sada moglo da se eksperimentiše. Ko njemačkim i drugim evropskim poreskim obveznicima garantuje da je njihovo blagostanje obezbijeđeno? Drugim riječima, situacija je kao kad bi uprava Dajmlera obustavila proizvodnju automobila da bi vidjela šta se desilo sa posljednjim proizvedenim serijama. Može li politika da dopusti sebi tako nešto? Njemačka politika – ne!

Mora se djelovati brzo. Njemačka je jaka i imućna zemlja. A Evropa? Evropa ne zna tačno šta se dešava u unutrašnjosti njemačke politike. Danac, Italijan, Holanđanin, Francuz, Britanac i drugi, svi oni se možda smiju političkom teatru u Berlinu, ali za nekoliko mjeseci sve će izgledati sasvim drugačije. A kako – to vjerovatno ne zna ni sam Berlin. Nadam se da će dotle i Njemac sjediti za evropskim stolom i smijati se sa ostalima.

Pisac i novinar Beće Cufaj je rođen 1970. u Dečanima na jugozapadu Kosova. Studirao je književnost u Prištini. Živi u Degerlohu kod Štutgarta. Objavljivao je eseje i kolumne u "Frankfurter Algemaeine Zeitungu" i "Neue Züricher Zeitungu". Nedavno je objavio i roman „projekt@party" u izdavačkoj kući Secession.