1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Kad maloljetnici njeguju nepokretne roditelje

7. septembar 2012

Jedno istraživanje je otkrilo da u Njemačkoj ima 200.000 maloljetnika koji kod kuće njeguju svoje kronično bolesne roditelje. Pogođeni o tomu šute jer se boje da bi im mogli oduzeti djecu.

https://p.dw.com/p/164d0
Ein Mädchen (8 Jahre) hilft bei der alltäglichen Hausarbeit. Das Kind übernimmt in der Familie selbständig kleine und größere Aufgaben im Haushalt. Hier: beim Handabwasch im Spülbecken in der Küche. Troisdorf, Nordrhein-Westfalen, Deutschland, 13.03.2007
Minderjährig Hilfe Haushalt Pflege VerwandteFoto: picture-alliance/JOKER

Kad ljudi u Njemačkoj kronično obole i kada im svakodnevno treba pomoć, ne dolazi u svakom slučaju patronažna sestra ili neka druga pomoć u kuću. Često takve bolesne osobe njeguju njihova maloljetna djeca. To je pokazalo najnovije istraživanje Sveučilišta Witten/Herdecke.

Tako je i u slučaju 44-godišnje Astrid. Majka dviju kćeri, izučena liječnička asistentica, oboljela je od multiple skleroze.

Flash-Galerie Rollstuhl
Foto: bilderbox.de

Kad joj je liječnik rekao dijagnozu te objasnio kako će se bolest razvijati, bila je šokirana: "Imala sam osjećaj da mi tlo propada pod nogama. Najgore mi je bilo to što ću biti ovisna o tuđoj pomoći i što se neću moći brinuti sama o svojoj obitelji." Njoj je jasno da od sad bez pomoći svoje starije kćeri ne može izaći na kraj. Najviše se bojala mogućnosti da ne bi više mogla zajedno živjeti sa svojim kćerima u svom stanu.

Nepoznati fenomen

Do sad se o ovakvoj djeci koja njeguju svoje ukućane u Njemačkoj malo znalo. Suradnici Instituta za pomoć drugima Sveučilišta Witten/Herdecke proveli su istraživanje po cijeloj Njemačkoj nad 200.000 maloljetnika koji su na sebe preuzeli odgovornost da vode brigu o svojim kronično oboljelim roditeljima. Ta djeca, kaže Sabine Metzing-Blau sa Sveučilišta Witten/Herdecke "rade sve što inače rade i odrasle osobe koje vode brigu o nemoćnim ukućanima". Tu spada i pomoć pri kretanju i pri njezi tijela. Osim toga, brinu se i o tomu da njihovi bolesni roditelji uzimaju lijekove te im vidaju rane.

Nerijetko uz to vode i kućanstvo, brinu se o mlađoj braći i sestrama te tako preuzimaju na sebe puno odgovornosti. "A čak i kad je tu i jedan zdravi roditelj, djeca se brinu i o njemu, te ga pokušavaju utješiti."

Obitelji se izoliraju

Kad roditelji obole od multiple skleroze ili pate od reumatskih oboljenja ili raka, maloljetna djeca teško više da mogu voditi, kako se to inače kaže, "život na kakav djeca imaju pravo". Isto tako, roditelji postaju slučajevi kojima je potrebna tuđa pomoć i kad obole od maničnih depresija.

Symbolbild Kind am Fenster
Djeca odrastaju bez djetinjstva...Foto: Paul Hill-Fotolia.com

Dan petnaestogodišnje Julije, Astridine kćeri, i više je nego ispunjen. "Prva u kući ustajem i oblačim se. Potom pomažem svojoj majci da izađe iz kreveta, pomažem joj pri kupanju i oblačim ju, češljam joj kosu i pripravljam doručak. Za svoju sestru isto tako", opisuje ona, "a onda idem i sama u školu". Poslije podne posprema stan, ide u kupovinu, nabavlja lijekove u apoteci i pazi da mlađa sestra napiše zadaću: "Kad je lijepo vrijeme, odem sa svojom majkom, koja je u invalidskim kolicima, u šetnju." Vremena za prijatelje gotovo da i nema.

Bolesni roditelji, ustanovila je Sabine Metzing-Blau, strašno se boje zatražiti pomoć izvana. Strah ih je da će im u tom slučaju biti oduzeta djeca, "što onda često vodi do toga da se izoliraju i nikom ništa ne govore".

Neki liječnici se prave da ne vide

Čak i liječnici koji dolaze u kućne posjete, procjenjuje Sabine Metzing-Blau, pred time zatvaraju oči. "Imate kućnih liječnika koji čak znaju da ta djeca kod kuće njeguju roditelje i još ih zbog toga ohrabruju: 'Odlično ti to radiš!'", kritizira ona. "S druge strane, ima sigurno i vrlo angažiranih liječnika, koji pokušavaju nešto postići uz pomoć službi za njegu nemoćnih." Često obitelji ne mogu govoriti dovoljno otvorene o tome, kakvo je stanje u kući. "Kućni liječnik dođe u posjet, vidi dobro zbrinutu ranu i dobro vođeno kućanstvo, ali tko se o tomu brine - to se ne pita."

Symbolbild Alter
Foto: Fotolia

Zbog toga je Institut za tuđu pomoć Sveučilišta Witten/Herdecke otvorio posebnu stranicu na internetu, na kojoj se pogođena djeca ali i roditelji mogu javiti i razmijeniti svoja iskustva. "Iz naših istraživanja smo mogli zaključiti da svi uključeni imaju jednu zajedničku potrebu - imati nekoga s kime mogu razgovarati."

Osim toga, na toj se stranici mogu naći i ponude projekata za pomoć osobama koje se nađu u takvoj situaciji. "Tamo možete kliknuti na vašu pokrajinu i vidjeti ima li u vašem gradu neka ustanova u kojoj vam mogu pomoći", kaže Sabine Metzing-Blau. "Što moram raditi, kako do tamo doći, moram li što za to platiti - na takva pitanja dajemo odgovor."

Autor: Klaus Deuse / Snježana Kobešćak

Odgovorni urednik: Svetozar Savić