Junkerova revolucija
Predsjednik Evropske komisije Žan-Klod Junker pokušao je emocionalnim apelima i strašću ponukati 28 vlada članica Evropske unije na promjenu kursa u politici dodjele azila i izbjegličkoj politici. On je naglasio da ovako kako je do sada bilo, više ne može. Aktuelno stanje stvari opisao je dosta sumorno. U tome ima pravo. Međutim, upitno je da li se njegovi prijedlozi za ukidanje dosadašnjih pravila mogu nametnuti. Junker, naime, traži uvođenje stalne obaveze raspodjele izbjeglica i potražilaca azila na sve zemlje EU. To nije ništa manje od prave revolucije, pošto trenutno pet država prima 90 odsto izbjeglica i potražilaca azila.
Otpor i kod manjih reformi
U maju je Komisija Evropske unije zahtijevala hitnu preraspodjelu 40.000 izbjeglica, a sada povećava taj broj na 140.000. I tada su države članice većinski odbile taj prvi prijedlog, pa zašto bi sada prihvatile ovaj drugi? Isto tako, uvođenje potpuno novog sistema dodjele političkog azila, na osnovu uvođenja ključa za preraspodjelu izbjeglica i potražilaca azila na sve zemlje članice i preko 160.000 ljudi, još je dalje. Šefu Komisije EU, koji ima podršku njemačke kancelarke Angele Merkel, predstoji teška borba.
Junker želi da slomije otpor, kao i mnogo puta do sada – novčanikom. One zemlje koje ne žele da prihvate potražioce azila, morale bi da plate po 6.000 evra za svakog kojeg ne preuzmu, a one zemlje koje ih onda preuzmu, dobile bi tih 6.000 evra. Tek će se pokazati da li će istočnoevropske države odustati od svog otpora. Junker želi da rastereti države "s prve linije fronta", dakle Italiju, Grčku i Mađarsku, koje su po dosadašnjim pravilima dužne da prve registruju izbjeglice. On želi da obavezu prvog registrovanja raspodijeli na svih 28 članica Evropske unije. Takvu vrstu solidarnosti su te članice EU do sada odbijale.
Usvajanje Junkerovih prijedloga značilo bi kraj disfunkcionalnog Dablinskog sistema čijih se pravila Grčka i Italija već godinama ne pridržavaju, a nedavno ih je faktički suspendovao i Berlin, odlukom da sirijskim izbjeglicama dozvoli da iz Mađarske, preko Austrije, dođu direktno u Njemačku.
Bolji menadžment doseljavanja
U novi Junkerov koncept spada i uvođenje prijemnih centara koji bi garantovali brže vraćanje onih kojima je odbijen zahtjev za politički azil, kao i ekonomskih izbjeglica, ali isto tako i obezbjeđivanje spoljne granice Evropske unije. Osim toga, jedna obavezujuća lista zemalja sigurnog porijekla, trebalo bi da smanji broj ljudi koji pristižu u Evropsku uniju.
Žan-Klod Junker zna da njegovi prijedlozi neće dovesti do toga da će u Evropskoj uniji biti primljeno više ljudi nego do sada. Međutim, pravcima kretanja potražilaca azila i izbjeglica bolje bi se upravljalo, a i obezbijedio bi se njihov humaniji tretman. Šef Evropske komisije priznao je i da se ljudi u EU boje nekontrolisanog doseljavanja. Zato je naglasio da je neophodno da se suzbije nezaposlenost i ekonomska besperspektivnost unutar Evropske unije.
Praktična provjera koncepta već u ponedjeljak
Evropa u suštini nije preopterećena. Ukupan broj izbjeglica na njenoj teritoriji je, u odnosu na susjede Sirije, u stvari "skroman", kako kaže Junker. Već sljedećeg ponedjeljka, 14. septembra 2015, na samitu 28 šefova država i vlada EU pokazaće se da li se taj koncept može pretočiti u praksu. U krajnjem slučaju, mnoge mjere bi mogle biti nametnute većinskom odlukom, protiv volje pojedinačnih država.
No, postavlja se pitanje ko će da prinudi izbjeglice da se skrase u zemlji koja ih neće i koju oni neće? Sirijske izbjeglice uzvikuju "Njemačka, Njemačka!" i spremne su da se domognu svog cilja i na svoju ruku. To u dogledno vrijeme neće promijeniti ni Junkerov koncept.