Juncker u nevolji zbog "poreske oaze" Luksemburg

To smo svi znali. Luksemburg već godinama nudi firmama mogućnost da, koristeći labave poreske zakone, skoro u potpunosti izbjegnu plaćanje poreza na dobit. To je poslovni model na kojem počiva ova patuljasta država, ista ona koja već desetljećima uživa dobar glas u međunarodnim finansijskim krugovima.

Konsultantska kompanija Price Waterhouse Coopers (PWC) i zvanično se na svojoj internet stranici hvali dobrom saradnjom sa vlastima Luksemburga, koje se pokazuju kao "vrlo inovativne" prilikom osmišljavanja "neuobičajenih" strategija za izbjegavanje plaćanja poreza. PWC ima 2.000 svojih saradnika u Luksemburgu, a oni tamo nisu zbog idiličnih krajolika ili kulturnog blaga ove kneževine. U njoj se nalaze desetine sličnih konsultantskih kompanija. Stotine firmi iz cijelog svijeta su slijedile njihov poziv. To znaju svi evropski političari koji sada prstom pokazuju na bivšeg premijera Luksemburga, Jean-Claudea Junckera.

Države EU međusobno konkurišu jedna drugoj svojim poreskim politikama i modelima za uštedu poreza. Neke od njih u međunarodnim krugovima važe za istinske "poreske oaze". I Holandija, Irska, Velika Britanija, Malta i Kipar nude ovakve usluge investitorima i ulagačima. Nova saznanja, takozvani "Luxemburg Leaks" samo još jednom svjetlima reflektora obasjavaju uobičajenu praksu.

Izbjegavanje plaćanja poreza, odnosno "modeliranje poreske prijave" u skladu sa propisima koji važe u Luksemburgu i drugim poreskim oazama je sasvim legalno. Posljedica globalizacije je da međunarodne kompanije beskrupulozno traže takve modele i iskorištavaju međusobnu konkurenciju država. Pokušaji OECD-a ili grupe G20 da takve modele ograniče, još uvijek se nalaze u začetku. 50 država je međusobno postiglo dogovor o razmjeni poreskih i bankovnih informacija. Pri tome se u prvom redu radi o pokušaju da se spriječe djela utaje poreza. U aktuelnom slučaju, riječ je samo o izbjegavanju plaćanja poreza, što nije krivično djelo.

Ono je moralno neprihvatljivo jer na taj način države u kojima ustvari djeluju međunarodne kompanije na taj način gube milijarde eura koje bi dobile kroz porez. Organizacija za pomoć državama u razvoju "ActionAid" već dugo ukazuje na to da međunarodni koncerni tako izbjegavaju plaćanje poreza u siromašnim državama. Ta "izgubljena" sredstva su veća od pomoći za razvoj koju dobijaju te zemlje. Skandal je u tome da brojne države, ne samo Luksemburg, desetljećima trpe ili čak pospješuju takve metode.

Evropska komisija, čiji šef je nedavno postao Jean-Claude Juncker, još od prošle godine istražuje različite modele uštede poreza koji su na snazi unutar pojedinih država članica, između ostalih i u Luksemburgu. Tu bi moglo da se radi i o nedozvoljenoj pomoći države Luksemburg kompanijama. Poreska politika je, međutim, stvar koja je u nadležnosti samih država članica. U EU još uvijek nisu usaglašeni poreski propisi. Za istinsku monetarnu uniju potrebno bi bilo postojanje i poreske unije, sa jednakim poreskim stopama i propisima. Ali do toga je još dug put.

Pitanje koje se postavlja glasi: da li je Juncker pravi čovjek za nastavak spomenute istrage, koju je povela Evropska komisija? On je obećao da će protiv svih država članica koristiti iste i oštre mjere, pa čak i ako se radi njegovoj domovini. Kao bivši premijer Luksemburga on je nosio odgovornost za odluke koje su sada predmet istrage. Da li on odista može biti neutralan i vjerodostojan?

Možda bi barem trebalo da saopšti kako se u ovom slučaju našao u sukobu interesa i da izbjegava svaki dalji kontakt i upliv na istragu koja je u toku. Juncker još uvijek djeluje pomalo prkosno po ovom pitanju, ali on mora brzo zauzeti stav. U suprotnom će brzo biti ruinirana njegova pozicija "nezavisnog zaštitnika" ugovora na kojima počiva EU, a to je pozicija koju ima kao predsjedavajući Evropske komisije. U tom slučaju njemu i njegovoj komisiji prijeti neslavan i potpuno pogrešan početak rada.