1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Juče pobunjenici, danas gostoljubivi Kubanci

26. juli 2013

Sunce, seks i socijalizam - za jedne je Kuba ostrvo snova socijalne pravde, a za druge diktatura trećeg svijeta. Obje slike Kube prožete su starim klišeima. Kako je život u ovoj zemlji danas, 60 godina od revolucije?

https://p.dw.com/p/19EmB
Foto: picture-alliance/dpa

Kuba Fidela Kastra odvajkada je važila za nostalgično mjesto ljevičarskih pobunjenika. Njena revolucija počela je 26. jula 1953. gerilskim napadom na kasarnu Monkada u Santijago de Kuba. 1. januara 1959. bivši diktator Fulhensijo Batista pobjegao je sa Kube - vlast su preuzeli "barbudosi", braća Raul i Fidel Kastro, Če Gevara i njihovi saborci, koji su u narodu tako nazivani zbog svojih dugih brada.

SAD su pobunu protiv režima Batiste, još 60-ih godina prepoznale kao alternativu uobičajenom društvenom modelu. I u Evropi je komunističko ostrvo u kapitalističkom moru ubrzo dobilo simpatizere sa obje strane gvozdene zavjese, smatra sociolog Roza Brandhorst.

"Zapadnonjemački ljevičari oko Rudija Dučkea i ljevica u DDR-u, nezadovoljni real-socijalizmom, vidjeli su anti-imperijalistički pokret za nezavisnost u Kubi kao alternativu", kaže on. I za latinoameričke intelektualce je Kuba bila veliki uzor, dodaje Brandhorst.

Uvreženi stereotipi

Kasarna Monkada

Ta romantična slika Kube ostala je među mnogim ljevičarima do danas, kaže Brandhorst. "To je slika utopije koju su živjeli." Sve se to još miješa sa slikom mulata, koji plešu salsu i ljudi sa cigarama koji piju koktele. Ali u stvarnosti to nema mnogo veze sa današnjom Kubom. Kuba se od 90-ih nalazi u novom procesu tranzicije, smatra Brandhorst. Ipak, tranzicija se odvija manje radikalno nego što je to slučaj u Rusiji ili Kini. Uvođenje dualnog sistema valute, gdje je jedna valuta vezana za američki dolar, mogućnost samostalnog privređivanja u skromnim okvirima, olakšice za izlazak iz zemlje od 2013, u Njemačkoj su prošli relativno neopaženo.

Jednostrano izvještavanje

To pokušava da ispravi Markus Kuncman. "Njemački mediji prilično jednostrano izvještavaju o razvoju u Kubi, koristeći se klišeima i uproštavanjem stvari." Ovaj student istorije sa svojim blogom "Kuba danas" sakuplja konkretne informacije o zemlji s ciljem da razbije predrasude. Prema njegovom mišljenju, najčešći stereotipi su da nema mogućnosti potrošnje, da se životni standard može uporediti sa ekstremno nerazvijenim afričkim državama, da su ljudi potčinjeni i da se ne usuđuju da kažu šta misle.

Za diferencirani pogled zalaže se i sociolog Brandhorst. Ona prepoznaje i nedostatak informacija kada je riječ o negativnim stranama razvoja u Kubi. "To su socijalna nejednakost, ukidanje sistema socijalne zaštite, smanjenje socijalne pomoći i njeno ograničavanje na godinu dana".

Kuba danas

Cigare, rum i rumba

U Evropi se zato radije ostaje pri starim mitovima. Nostalgija Kube sa pocrnulim djevojčicama koje igraju salsu i džentlmenima, koji se okupljaju na otmjenim mjestima u Havani da bi sklapali poslove, u principu se vraća u vrijeme prije revolucije, objašnjava Brandhorst.

Čežnja za cigarama, rumom i rumbom, od 90-ih godina postepeno se može zadovoljiti. Poslije raspada Sovjetskog Saveza, režim je ponovo podsticao turizam kao izvor deviza i zamjenu za sovjetske subvencije. I prostitucija - iako strogo zabranjena - doživljava renesansu.

Prodaja pobune

Drugi mit, pobuna, u Evropi prije svega živi kroz lik Če Gevare i kubanskih barova, koji već 20 godina niču kao pečurke poslije kiše. Ali najčešće se na kraju ispostavi da njihovi vlasnici ne znaju španski, kaže Brandhorst na osnovu sopstvenog iskustva. Takođe je i znanje o Če Gevari prilično tanko. "Cuba sales", to je moto, zaključuje Brandhorst.

Autor: Jan D. Valter / Ivana Ivanović

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić