1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Još jedan aperkat za Evropu

27. juni 2016

Formiranje vlade u Španiji će biti teško i nakon ovih izbora na kojima niko nije osvojio apsolutnu većinu. Što više vlasti u rukama ljevice – tim gore za Evropsku uniju, smatra politički analitičar Bernd Rigert.

https://p.dw.com/p/1JEBW
Foto: picture-alliance/ZB

Kao da Brexit nije dovoljan, eto na jugoistoku Evropske unije novog belaja: jačanje španskih lijevih populista ne znači ništa dobro, njihovo odbijanje da sprovede u djelo finansijske i ekonomskopolitičke preporuke Komisije EU, krije eksplozivni potencijal za zajedničko upravljanje evrozonom. Španija se zlopati pod zlokobnim „diktatom štednje“ EU – kako to rado tvrdi frontmen Podemosa Pablo Iglesijas. To je pogrešno. Španija nije, poput Grčke ili Portugalije, direktno spasena od bankrota evropskim fondovima, već je podigla kredite kako bi spasla svoje polutrule banke. Trojka koja se sastoji od Komisije EU, Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i Evropske centralne banke (ECB), nikada nije bila u Španiji i zato ne može ništa ni da diktira.

Nema rješenja – samo parole

Španska vlada vodi fiskalnu politiku države u okviru evropske monetarne unije. Ako je neko uveo štednju kada je riječ o javnim izdacima i ekonomskim reformama, onda je to bila konzervativna vlada korupcionaškim skandalima diskreditovanog Marijana Rahoja. Podemos je od Evropske unije konstruisao neprijatelja koji nema mnogo zajedničkog sa realnošću. Španija ne štedi, već razdragano stvara veće dugove nego što bi to prema Paktu stabilnosti evrozone zapravo bilo dopušteno. Komisija EU i druge zemlje evrozone su zažmurile na oba oka i dozvolile da Španija bude izuzetak. To svakako nije bio diktat štednje.

Zemlja nije samo politički paralisana, već i nestabilna. Separatisti u Kataloniji dodatno komplikuju situaciju. Nameću se poređenja sa Velikom Britanijom koja implodira zbog Škotske.

Riegert Bernd
Bernd Riegert, DW

Kada bi sada ljevica u Španiji povećala državne izdatke i poreze, to bi primoralo partnere iz evrozone da djelaju, jer kriterijum državnog deficita tako godinama neće moći da se ispuni. „Politika štednje“ koju kritikuje Podemos, bar je dovela dotle da španska privreda ponovo bilježi rast a nezaposlenost sporo, vjerovatno i presporo, opada. Nesigurna politička situacija u Španiji je, doduše, već dovela do slabljenja privredne dinamike. Jačanje lijevih populista bi moglo, kao i u Grčkoj, da dovede do zaustavljanja investicija i u najgorem slučaju ponovo dovede do recesije.

Brige za južne zemlje EU

Evropska unija vidi opasnost i u Portugaliji, gdje se ljevičarska vlada oprostila od oganičavanja dugova i poštovanja kriterijuma budžetskog deficita. Grčka se, izgleda, pretvara u bezizgledan slučaj. Tamošnja ljevičarsko-desničarska koalicija je odgovorna za urušavanje privrede. Nju samo još injekcije novca ostalih zemalja evrozone održavaju u životu, jer „gregzit“ iz evrozone, zbog izbjegličke krize, ona sebi politički jednostavno ne smije da dopusti. U Italiji su lijevi populisti iz pokreta Pet zvijezda takođe dobili na popularnosti. Socijaldemokratski premijer Mateo Renci se još dobro drži. On gura reforme; doduše, želi i da poveća državne izdatke.

Južne zemlje EU, dakle, kriziraju. Lijevi populisti su sve jači, doduše, oni nisu za prostački izlazak iz EU poput haotičnih pristalica Brexita u Velikoj Britaniji. U Španiji Podemos žali da ostane u EU, doduše, želi i da se završi ono što smatra njemačkom vladavinom u EU. Sada šef Podemosa ukrašava svoj govor i prizivanjem nove otadžbine. To se oslanja na nacionalno trtljanje Najdžela Faraža u Velikoj Britaniji. U Italiji, pokret Pet zvijezda želi ostanak u EU, ali izlazak iz monetarne unije. U Grčkoj, ljevičarski radikali u vladi hoće da po svaku cijenu zadrže evro, jer su bar shvatili da bi njihova zemlja van monetarne unije bila bez šansi.

Test za EU

Bez Velike Britanije, kao opomene, zemlje koje bi rado povećale svoje dugove, biće jače. U njih, nažalost, moramo da uračunamo i Francusku. Za Njemačku, Finsku, Irsku i Holandiju će biti teže da insistiraju na politici štednje. Evropska centralna banka svojim prilivom novca održava niskim kamate na državne obveznice južnih kriznih zemalja. Pitanje je koliko će to kupovanje vremena još trajati. Ako se u Španiji sada kurs zaokrene ulijevo, moguće je da ni predsjednik ECB Mario Dragi neće više moći da spriječi špekulacije protiv južnih zemalja.

Ili će sve to biti previše za zemlje koje plaćaju za politiku niskih kamata. U Holandiji populista Gert Vilders želi da održi referendum o izlasku iz EU. Ne zato što je protiv briselskog „diktata štednje“, već zato što je protiv pomoći južnjacima. U Njemačkoj desnopopulistička AfD iz istog razloga želi da napusti evro. Centrifugalne snage u EU postaju veće – na jugu i na sjeveru.