1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Josip Broz, zvan Tito

Film finske redateljice Mire Erdevicki prikazan nedavno na njemačkoj televiziji, govori o svemu pomalo a glavna je teorija da stanovnici bivše Jugoslavije i danas čekaju dolazak nekog novog, velikog vođe.

default

Proslava Titovog rođendana u Kumrovcu

“Tito je umro, no njegov mit živi i danas”, osnovna je poruka, odnosno, tvrdnja filma finske redateljice Mire Erdevicki, u kojem ona pokušava razjasniti i rasvijetliti fenomen kulta bivšeg jugoslavenskog predsjednika. Dokazati ovu tvrdnju autorica se trudi od prvog do posljednjeg trenutka filma, iako je krajnji rezultat, mora se reći – tek osrednji. Film obiluje mnoštvom dobrog dokumentarnog materijala (sakupljenog u beogradskim i zagrebačkim državnim i radiotelevizijskim arhivima), snimkama razgovora sa svjedocima onog vremena, a ne nedostaju ni filmski isječci raznih proslava koje se održavaju i dan danas.

Za razliku od mnogih drugih redatelja dokumentarnih filmova koji su obrađivali slične teme, Erdevicki svoju priču ne započinje tamo gdje bi to možda bilo logično ili gdje ona u pravilu ima svoje korijene – u djetinjstvu, u obitelji, u raznim događajima iz mladosti koji obično na ovaj ili onaj način utječu na stvaranje ličnosti i kasnijih postupaka i stavova dotične osobe, već mnogo kasnije. I to nije jedino. Čudno je da film koji se bavi kultom, ne opisuje pojedinosti na osnovu kojih je ovaj doista i bio održavan na životu. Nema priče iz Kumrovca, mita o svinjskoj glavi ili barem detalja s takozvanog bombaškog procesa. To nedostaje jer sigurno da je za stvaranje kulta bilo potrebno ipak malo više od sletova i štafeta.

Titos Höhle in Drvar

Muzej u Drvaru

Finska redateljica početak stvaranja mita Tito datira u dane bitke za Drvar tijekom Drugog Svjetskog rata, točnije, 25.5.1944. kada je ondašnjem partizanskom vođi uspio bijeg iz pećine iznad ovog bosanskog gradića i to usprskos njemačkom masivnom bombardiranju. Da je ovaj dogadaj bio od velike važnosti, neupitno je; Tito je kasnije i sam o ovom danu govorio kao o “danu kada se ponovno rodio” te ga je i proglasio svojim rođendanom. U tom smislu, kaže Erdeicki, u Drvaru se i u današnje vrijeme održavaju proslave njegova rođendana na kojima se osim slušanja raznih govora, sudionicima i posjetiocima pruža prilika da se i sami spuste užetom iz pećine u dolinu – na način kako je to uspjelo Titu, kada je tako Nijemcima „pobjegao ispred nosa“.

30 milijardi dolara pomoći iz SAD

Flash-Galerie AVNOJ

Josip Broz Tito na zasjedanju AVNOJ-a u Jajcu 1943. godine

Kroz događaje od Drugog Svjetskog rata sve do danas, Mira Erdevicki nas vodi uglavnom kronološki, snimkama susreta Tita s drugim državnicima, slikama ondašnjeg televizijskog programa i razgovorima sa svjedocima vremena. Između ostalih, ovdje su Ivan Supek, Mitja Ribičić, Ivan Zvonimir Čičak, Alfred Pal i – Vuk Drašković. U nešto manje od sat vremena, gledatelj tako može djelomično saznati priču o stvaranju SFRJ, o pokolju na Bleiburgu – (šteta je jedino da autorici očito nitko nije rekao da su u Bleiburgu stradali i domobrani. Ona naime ne samo da ih ne spominje već jednog sugovornika snimljenog tijekom obilježavanja ovog događaja u današnje vrijeme, usprkos domobranskoj uniformi koju ovaj na sebi nosi, jednostavno naziva – ustašom), masovnim grobnicama u slovenskim šumama, prekidu sa Staljinom i time povezanim masovnim čistkama koje su u oko 100.000 slučajeva završile “službenim putovanjima” nepodobnih, a u stvarnosti – na Golom otoku.

Ovo razdoblje dokumentira razgovor s pokajničkim ispovijestima Mitje Ribičića (jedan od ondašnjih voditelja slovenske OZNA-e), s bivšim zarobljenicima spomenutog otoka, isprepleten sa snimkama ondašnje televizije u kojima se Tito susreće s državnicima Zapada koji o stvarnoj situaciji u prijateljskoj i strateški važnoj SFRJ ne znaju i ne žele znati ništa. Naprotiv, prema navodima Mire Erdevicki, Sjedinjene Američke Države su od početka tzv. Hladnog rata pa sve do kraja Titove vladavine, Jugoslaviju pomogle sa sveukupno 30 milijardi dolara, što je navodno više no što je u istom razdoblju od SAD-a, dobio cijeli afrički kontinent.

Pročitajte na slijedećoj stranici: O čemu svjedoči Vuk Drašković