1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Joška Fišer predstavio novu knjigu

Bivši njemački ministar inostranih poslova govori o krizi medju Zelenima i vladi kada je izbio rat na Kosovu.

default

Joška Fišer sa novom knjigom

Joška Fišer, bivši njemački ministar inostranih poslova još uvijek kod novinara kotira visoko. Juče /četvrtak4.10/ na Press konferenciji je predstavio svoju najnoviju knjigu štampanu u 150 000 primjeraka. Preko 200 novinara medju kojima je bilo i inostranih prisustvovalo je promociji knjige koja govori o svojoj ulozi u njemačkoj crveno-zelenoj vladi u periodu izmedju rata na Kosovu i terorističkih napada 11.Septembra 2001.

Nije se baš očekivalo da će lider “Zelenih” Joška Fišer u jesen 1998. postati minstar inostranih poslova.

Stoga je i nepovjerenje prema njemu bilo ne malo. Fišer u svojoj najnovijoj knjizi piše da se i njegov prethodnik Klaus Kinkel založio svojim autoritetom kod koalicionog partnera SPD da ga prihvate na visokom mjestu u novoj vladi. Čak i kada je stupio na mjesto ministra inostranih poslova njegovi dokumente državni službenici su zadržali, obrazlužići da su oni označeni kao tajni.

Konačno, na ovo mjesto je došao da bi sačuvao kontinuitet njemačke spoljne politikle, čija je suština bila da njemački vojnici neće sudjelovati u ratovima koji se vode u inostranstvu.

Ali, do prekida tog kontinuiteta je došlo ubrzo ratom koji je u proljeće 1999.vodjen protiv bivše Jugoslavije.

“Posebno mnogo pažnje posvetio sam stoga rasvijetljavanju krize na Kosovu. pošto je uistinu bilo riječi o prekidu kontinuiteta principa o njemačkom vojnom nesudjelovanju u stranim intervencijama. Bilo je to prvi put da je vlada morala zauzeti sasvim novi kurs. Ustvari još smo bili u prelaznom periodu preuzimanja vlasti, kada smo se suočili sa ovim problemom”.

Protivljenje njemačkom sudjelovanju u ovom ratu sezalo je do samih konzervativno-gradjanskih slojeva Zelenih, koji su tradicionalno važili ne samo kao ekološka stranka, nego i stranka koja čvrsto stoiji na osnovama pacifizma.

Fišer je kako iznosi u knjizi, morao uložiti ktrajnji napor i ubijediti većinu partijskih kolega u neophodnost njemačkog sudjelovanja u ovom ratu. Pritom se poslužio starom devizom njemačke ljevice:”nikada više ne dozvoliti genocid i Aušvic”!

No,to da je Kosovo poredio sa Aušvicom, mnogi mu ni danas-dan ne opraštaju.

Još jedan njegov dodatni argument pred Zelenim je bio, navodni plan Srba da istrijebe Albance na Kosovu.

U svojoj novoj knjizi Fišer navodi i izvore informacija, koje su se poslije pokazale netačnim:

"Tadašnja bugarska ministarka inostranih poslova Mahaelova, dala mi je takve informacije, navodno je njima raspolagala bugarska obavještajna služba. Pomenute informacije sam proslijedio dalje i one su prihvaćene kao uvjerljive”

Da tada nije dobio većinu svoje stranke za sudjelovanje u ratu na Kosovu, on bi kaže već tada podnio ostavku na funkciju šefa diplomatije. Ali,to nije bila poslednja prilika. Naime, prilikom njemačke isporuke tenkova zipa”Leopard” Turskoj, došlo je do kolizije sa kancelarom Šrederom, koji je taj posao zagovarao. Fišer u knjizi navodi kako svoju partiju,tada, nije htio ponovo dovoditi na ivicu podjela i raskola, te je kategorički odbio isporuku tenkova Turcima. Došlo je do spora izmedju njega i Šredera, te je Fišer želio podnijeti ostavku.

Ali je ipak došlo do nagodbe, pošto su se koalicioni partneri u crveno-zelenoj vladi zarekli da će za svoje vlasti dostići velike iskorake i promjene u zemlji.

Crveno-zelena Koalicija je ustvarui bila nastavak projekta iz generacije iz 68-me, koja se zarekla da će u Saveznoj Republici Njemačkog donijeti preokret. Imajujći to u vidu, žao mu je što se tada razišao sa Oscarom Lafontetom, s kojim je svojevremeno bio bliži, negol li sa kancelsarom Šrederom. Lafonten je podnio ostavku na mjesto ministra finasija i šefa socijaldemokratske stranke SPD, što Fišer u knjizi obrazlaže bijegom Lafontena od odgovornosti. To i danas smatra.

Sasvim drugačije mišljenje iznosi,medjutim, o Gerhardu Šrederu. Fišer mu pripisuje mnogo čvrstine u nastojanjima da istraju u nekim spoljno-političkim odlukama, kao i na usvajanju plana reformi pod nazivom “Agenda 2010” čiji je autor upravo Šreder.

Kao svojevrstan znak priznanja Šrederu, Fišer navodi i činjenicu da deset godina nije znao naći odgovor, zašto se pomirio sa njegovim zaključkom, kada je rekao, da se u vladinoj koaliciji mora znati ko je glavni kuhar, a ko vodonoša.

Jasno Šreder je bio u šefovskoj a Fišer u podredjenoj poziciji.

Deset godna kasnije, navodi Fišer u knjizi, odgovor mu je ponudio sam Šreder priznajući da uopšte ne zna kuhati.

“Juče sam tek od tadašnjeg kancelara saznao da ne umije kuhati. A,to bi eto bio pravi odgovor na šah-mat poziciju u koju me doveo. Rekao sam Šrederu,stoga, samo da sam to ranije znao"

Danas je Fišer, kako kaže, politički penzioner i to želi i ostati. Povratak u politiku je za njega sasvim isključen. Tako bar kaže.

Kouparanis Panagiotis