Jesu li razorni uragani osveta majke prirode?

Sezona je uragana - i to gadna. Manje od dva tjedna naon što je uragan Harvey opustošio Louisianu i Texas, prouzročivši ogromne poplave u Houstonu, uragan Irma uništava sve pred sobom na Karibima i ledi krv u žilama ljudima na Floridi. Već je odnijela 10 ljudskih života na različitim otocima. A dolaze i nove tropske oluje, Jose, Katia...

Stručnjaci upozoravaju da će ovakve razorne oluje biti sve češće u svijetu koji pogađa globalno zatopljenje. Jesu li Harvey i Irma vjesnici onoga što nas čeka?

"Aktivna" sezona uragana

Tropske oluje se, prema njihovoj jačini, kategoriziraju na ljestvici od 1 do 5, pri čemu su oni u petoj kategoriji najjači. I dok je Harvey na svom vrhuncu bio svrstan u četvrtu kategoriju, Irma je sada već monstrum u najvišoj kategoriji, s vjetrom koji puše brzinom od 285 kilometara na sat, jedan od najvećih ikad zabilježenih na Atlantiku. Toliko je jaka da je registriraju i detektori za potres.

Dok su proteklih godina stanovnice SAD-a i Kariba imali sreće, "ove godine je sezona uragana vrlo aktivna", kaže Andreas Friedrich iz Njemačke meteorološke službe u Frankfurtu u razgovoru za DW: "Dijelom je to zbog posljedica El Ninove godine koju smo imali prošle sezone. Nakon nje se formiraju jači uragani nad Atlantikom."

Više "hrane" za uragane

To je metereološki fenomen koji je manje više normalan. Ali povećanje temerature mora dodatno pogoršava stvari. "Trenutno je Karipsko more s oko 30 stupnjeva toplije i to je drugi razlog za sezonu ovako jakih uragana", objašnjava meteorolog u Frankfurtu. "Magična" temperatura za stvaranje uragana i drugih tropskih oluja je 26 stupnjeva. Što je more toplije, to više ishlapljuje i "hrani" tako oluju koja postaje sve jača.

"Više energije u atmosferi znači više potencijala za ekstremne vremenske prilike", objašnjava Friedrich. Ukratko, porastom temperature mora, povećava se opasnost od tropskih oluja.

Jače, ali ne nužno i češće

Iako je evidentno da tropske oluje postaju sve jače, znanstvenici ne smatraju da su one zbog globalnog zatopljenja i češće. "Da bismo to mogli ustvrditi, morali bismo imati pouzdane podatke koji bi ukazivali na veću učestalost uragana u zadnjih 30 godina, a to jednostavno nije slučaj", upućuje njemački meteorolog. Umjesto toga, može se ustanoviti da postoji velika flukturacija - ima boljih i gorih godina. "I u 1970-ima smo imali perioda s češćim i jačim uraganima."

S Friedrichom se slaže i Mojib Latif iz Centra za istraživanje oceana Geomar u Kielu, ali ukazuje na činjenicu da to što je nešto teško dokazivo ne znači i da nije istina. On kao primjer za to navodi napunjenu kocku. "Da biste dokazali da je ona napunjena, morate je puno puta baciti."

I on ukazuje na to da se uočava određeni trend, a to je da su jake tropske oluje sve češće - i to ne važi samo za područje Kariba nego i za ciklone i tajfune u drugim krajevima svijeta.

2008. su znanstvenici sa Državnog sveučilišta Floride u Tallahasseeu došli do zaključka da tropski cikloni prosječno postaju sve jači, s velikim ubrzanjem. I oni su s tim u vezu doveli toplinu mora.

Ali i Latif priznaje da je teško reći je li za pojedine uragane poput Irme ili Harveya krivo globalno zatopljenje. Može se, međutim, prognozirati da će u budućnosti uragani biti jači.

"Ono što da sada doživljavamo je vjesnik onoga što nam klimatske prognoze predskazuju", zaključuje Friedrich. Stoga je možda vrijeme da prestanemo razglabati o prognozama i započnemo se konkretno pripremati na buduće mega-oluje.