1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Jedni dobili, drugi izgubili domovinu

14. maja 1948 osnovana je država Izrael. Ono što je za Jevreje, koji su pobjegli u Izrael, značilo dobitak domovine, za Palestince je značilo gubitak.

default

Na ulicama Tel Aviva počele manifestacije obilježavanja 60. godišnjice države Izrael

Avital Ben Chorin je sa 13 godina stigla u Palestinu. Bilo je to 1936. U međuvremenu je navršila 85 godina i odavno nema palestinsko državljanstvo. Zamijenila ga je za izraelsko. Elegentna dama crne kose i u starosti ne može sakriti tragove ljepote. Rođena je 1923 u Eisenachu kao Erika Fackenheim. Još kao djevojčica bila je privržena judaizmu. Tri godine nakon Hitlerovog dolaska na vlast odlučila je da napusti Njemačku. Nastanila se u Palestini, zemlji koja su tada potresali nemiri:

Erste Ordination von Rabbinern seit dem Holocaust

Mnogi Jevreji ponosni su što su mogli učestvovatti u izgradnji zemlje

"Došla sam u aprilu 1936 u zemlju. To je bilo sedam dana nakon izbijanja nemira. Naši arapski susjedi nisu bili saglasni sa našim useljavanjem, iako tada u Palesetini nije bilo nastanjeno puno ljudi."

Erika, sada Avital se nastanila u mjestu Kiriat Bialik, koji su osnovali jevrejski iseljenici iz Njemačke. Tamo se nalazio Dom za djecu i omladinu, što je bilo prihvatilište za mlade njemačke jevreje. Avital se sa sjetom prisjeća tih vremena:

"To je bio april, maj. Bila sam oduševljena, bilo je to vrijeme cvata, svi smo bili oduševljeni što smo mogli učestvovati u izgradnji zemlje i što ans niko nije progonio. Bila su to dobra vremena"

Mala ali naša

Odluku UN-a o podjeli Palestine 1947 i osnivanje Izraela Avital je doživjela u Jerusalimu. U međuvremenu ona je već bila udata za filozofa i teologa Shaloma Ben Chorina: "Mi smo klicali i radovali se što dobijamo svoju državicu. Stalno smo govorili, ona je mala ali je naša."

Palästinenser transportieren Mehl

Mnogi Palestinci morali su nakon proglašenja nezavisnosti Izraela napustiti zemlju

Za Palestince je taj isti dan, 14. maj 1948 značio početak progona. Dan nezavisnosti Izraela za njih je Nakba, dan najveće katastrofe. Palestinac, čija je familija toga dana izgubila domovinu je i Favaz Abu Sita, danas nastanjen u Gazi:


"Potičem iz jednog beduinskog plemena, koje je živjelo na području Ber Ševe. Naša zemlja i naše selo nalazi se na granici sa pojasom Gaze. Tada se zvalo Main Abu Sita. Sve do 1947/48 godine kada su nas silom otjerali." Selo je bilo napadnuto sa tri strane. Više od 400 seljana pobjeglo je u pojas Gaze.

Tamo su se nastanili u izbjegličkim naseljima Kan Junis, Deir el Balah i Rafah. Favaz se rodio 1953. Rastao je sa spoznajom da je izbjeglica. i da se jednoga dana želi vratiti kući:"To je upravo tako. Tamo gdje smo odrastali u Kan Junisu, kroz ogradu od čelične i bodljikave žice smo posmatrali naše selo. Mi smo rođeni u Kan Junisu, tu smo išli u školu ali su nas stalno instruirali i govorili nam da je tamo, iza demarkacione linije, naša domovina, u koju želimo da se vratimo."

U međuvremenu Fawaz živi u Njemačkoj sa suprugom Anke. Odustao je od ideje da se vrati u svoje selo. On se zalaže za palsetinsku državu u granicama od 1967.

"Predstavljam malu grupu Palsetinaca, koja smatra da povratak više nije moguć. Spadam u neznatnu grupu ljudi, koja racionalno razmišlja i smatra da su odnosi snaga takvi, da ne dozvoljavaju povratak u nekoj zamislivoj budućnosti."