1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

"Jedne subote"

Film "Jedne subote" o nuklearnoj katastrofi u Černobilu na Berlinalu je slavio svjetsku premijeru. Fukušima se tada još nije bila dogodila, pa je interes bio slab. Nakon katastrofe u Japanu, sve se promijenilo.

default

Subota: 26. travnja 1986.

Rusko-njemačko-ukrajinska produkcija pokušava rekonstruirati 24 sata nakon nesreće koja se dogodila u černobilskom atomskom reaktoru. U središtu pozornosti je privatna, intimna priča jednog sovjetskog dužnosnika, scenarij filma, dakle, nije tipičan za filmove katastrofe. "Subota je, sunce sjaji i trava je zelena, još je zelena... Nevina je subota, a ljudi su bez milosti prepušteni svojoj sudbini. Tim riječima opisuje ruski redatelj Alexander Mindadze u svom filmu atmosferu u Černobilu koristeći nuklearnu katastrofu kao kulisu za svoju priču. Njezin glavni lik je Valerij Kabysh, mladi, lojalni partijski dužnosnik. On doznaje za nesreću u reaktoru i za početne pokušaje odgovornih političara i tehničara da je zataškaju. Odlučuje pobjeći sa svojom djevojkom, ali ne stižu na vlak, pa su osuđeni ostati na kontaminiranom području.

Nuklearna katastrofa kao alegorija

Film An einem Samstag Still

Scena iz filma "Jedne subote"

Mindadze prikazuje sasvim običnu svakodnevnicu mladoga para. On odlazi na vjenčanje na kojemu ljudi, ne sluteći katastrofu koja se nadvila nad njima, razuzdano slave. Pije se, pleše, priča. Među gostima izbija svađa, oni se mire - sasvim obična svakodnevnica ljudi u Černobilu. Redatelj ne želi pokazati konkretne posljedice zračenja niti načelno tematizirati problem nuklearne energije. "Jedne subote" je priča o sovjetskom društvu 80-ih godina prošlog stoljeća. 24 sata nakon nesreće su komprimirana u široku panoramu društva. Dok ljudi slave, zemlja je na rubu provalije. Nuklearna katastrofa postaje alegorija implozije socijalističkog društva.

Dobro za film, tragično za ljude

25 Jahre Tschernobyl Flash-Galerie

Černobil: 25 godina nakon katastrofe

Godinama prije nesreće u Černobilu ruski redatelj Andrej Tarkowskij je 1979. godine u svom filmu "Stalker" iskoristio jednu nuklearku za pozadinu svoje priče. On je tada interpretiran kao apstraktno umjetničko upozorenje. Neki drugi filmovi sa Zapada bili su konkretniji, najpoznatiji je vjerojatno holivudski film "Kineski sindrom" s Jane Fondom i Michaelom Douglasom u glavnim ulogama. Taj film, koji je snimljen iste godine kada i "Stalker", potaknuo je ozbiljne rasprave o atomskoj energiji.

Opasnost od radioaktivnosti u povijesti filma se prije svega tematizirala u kontekstu posljedica bacanja atomske bombe i prijetnje od drugog nuklearnog oružja.

Nesreće u nuklearkama su fenomen koji je postao aktualniji tokom posljednjih godina, no uglavnom se radilo o komercijalnim blockbusterima i klasičnim filmovima katastrofe. Film Alexandera Mindadzea, koji je prikazan u natjecateljskoj konkurenciji ovogodišnjeg Berlinala, stoga je popunio jednu rupu u filmskoj produkciji. Prepoznao je to i njegov njemački distributer. Njegov dolazak u kina je bio planiran za 21. travnja, ali na žalost je, nakon katastrofe u Japanu, postao goruće aktualan, pa se već sada počeo prikazivati na velikim platnima.

Autor: Jochen Kürten / Dunja Dragojević

Odg. ur.: S. Tanović