Jedan od jedanaestorice je homoseksualac

„Za mene se postavljalo pitanje, kako se ponašati u nogometu? Tada sam se sa svojim partnerom držao za ruku. I kako to biva, susreo sam jednog sudačkog asistenta. On me kasnije pitao o tomu. Otvoreno smo razgovarali i on me ohrabrio rekavši: dobro je tako“, priča Hilko Paulsen, jedan od rijetkih nogometnih sudaca koji otvoreno priznaju da su homoseksualci.

Paulsen sudi u amaterskom nogometu. Otkako je otkrio da je homoseksualac kaže da je s time imao samo pozitivna iskustva. Na nogometnom igralištu nije doživio vrijeđanje. „Ne znam kako bih se u tom slučaju ponio. Kad bi mi netko rekao 'pederu', ne bi me uvrijedio. Možda bih mu izravno rekao: da u pravu si!“

Dvostruki život u višim ligama

Prije petnaest godina stvari su izgledale drukčije. Andreas Stiene, koji danas u Kölnu organizira veliki nogometni turnir homoseksualaca i lezbijki, dok je igrao nogomet nije se usudio biti tako otvoren. „Tek puno kasnije sam svojim kolegama iz momčadi otkrio da sam homoseksualac. Rekli su da se ništa nije primijetilo, da sam izgledao heteroseksualan, da sam se interesirao za žene. Uzvratio sam: to sam vam samo glumio.“

Takav dvostruki život i danas vode mnogi nogometaši u višim ligama. Prema statistici je oko deset posto stanovništva homoseksualno. Prema tomu bi od jedanaest igrača jedan trebao biti homoseksualac. Ali, i danas postoje brojne predrasude i strahovi, kaže Stiene: „Bilo me strah da će me dečki ismijavati. I da ću izgubiti respekt u momčadi, postati predmet ruganja ili u najgorem slučaju biti izbačen iz momčadi.“

Profesionalci teže priznaju

Što je veći stadion i što je veći novac u igri to se opasnijim čini priznati vlastitu homoseksualnost. Stiene misli da se u profesionalnom nogometu to neće tako brzo promijeniti: „Ne bih nikoga trenutno na to ohrabrivao. Ali, mislim da to možemo postići iz nižih razreda natjecanja. Možda će tako trajati duže, ali će biti i temeljitije.“

Afera oko sudaca Manfreda Amerella i Michaela Kemptera pokazala je kako se netolerantno s tom temom ophode navijači. I sudac Paulsen bi duže razmišljao da li priznati homoseksualnost da je igrao u višoj ligi. „Ta afera je nanijela puno štete, s jedne strane sucima, s druge općenito homoseksualcima, i izvan nogometa. Tu se pojavljuje klasični kliše da se karijeru može praviti zahvaljujući seksu. To je velika šteta.“

Sasvim normalni ljudi - s malom razlikom

Paulsen zato smatra da je nužno oslobađati se predrasuda i klišeja i da se samo tako nešto može promijeniti. S nogometom se povezuje muški sport u kojemu slabići i osjećajni nemaju što tražiti. Mnogi ne dolaze na ideju da bi s njima u kavani za stolom mogao sjediti homoseksualac. „Protiv toga se može boriti samo stvaranjem otvorene sredine, s jedne strane od nogometnog saveza, a s druge od mnogih koji će otkriti svoju homoseksualnost. Oni su sasvim normalni ljudi, s tom razlikom što ne izlaze s djevojkom nego sa svojim dečkom“, kaže Paulsen.

Autori: Olivia Fritz / Anto Janković

Odg. ur.: Marina Martinović