Izvoz energije na vrhuncu

Njemačka je počela sa gašenjem svojim nuklearnih elektrana prije 18 mjeseci, nakon katastrofe u Fukushimi (Japan). Mnogi su se plašili da će se zemlja zbog toga uskoro suočiti sa energetskom nestašicom pa čak i restrikcijama zbog manjka električne energije.

Umjesto toga, Njemačka je proizvela toliko mnogo energije ove godine da je zapravo izvezla svoj višak. U 2011. Njemačka je bila neto uvoznik električne energije, ali ove godine, kompanije koje se bave energijom su poslale oko 14.7 biliona kilovat sati energije u inostranstvo, prema preliminarnom izvještaju njemačkog Udruženja industrija vode i energije (BDEW).

Jeftina energija iz Njemačke

Brzi porast stvaranja energije vjetra, sunca i vode u Njemačkoj je bio praćen jednako brzim smanjenjem cijena električne energije - i to ne samo za njemačke potrošače, već i za one izvan Njemačke.

Ovo je rezultiralo porastom potražnje za jeftinom energijom od Njemačke; naročito potražnjom Holandije, u kojoj je, zahvaljujući jeftinom uvozu, nekoliko domaćih elektrana, koje su na gasni pogon, bilo ugašeno. Švajcarska i Autrija su među najboljim njemačkim potrošačima.

Velike korporacije i industrijski potrošači u Njemačkoj ipak gledaju na brojke izvoza kao na dokaz da prelazak na zemlje na drugu vrstu energije nije bio uspješan. Njihovo industrijsko udruženje, VIK, primjećuje da vjetrovna i sunčeva postrojenja često generišu energiju kada ne postoji trentuni zahtjev i da energija koja je prijateljska za okolinu istišće sa tržišta kompanije koje prerađuju gas, iako su one potrebne kada vjetar ne duva i sunce ne sija. VIK-ova direktorica Annette Loske je naglasila da je važno osigurati da Njemačka proširi svoju električnu mrežu i kapacitete skladišta.

Hladne i strateške rezerve

No trenutni energetski višak i velike brojke izvoza ne znače da je Njemačka imuna na manjke energije. Tokom oštrih zima, ili kada vjetar ne duva, postoje takozvane „hladne rezerve“ za hitne slučajeve i vanredna stanja. Njemačka ima mnoge rezervne elektrane spremne za bilo kakve nepredviđene situacije.

Uz to, BDEW je pozvao na „strateške rezerve“- umjetni manjak zaliha energije- koristeći mehanizme ponude i potražnje. Što manje energije ima, ona postaje skuplja, čak i ako se niske zalihe vještački proizvode.

Strateške rezrve ne služe samo za vanredne situacije, nego su potrebne i u industriji, prema mišljenju Benjmina Weigerta, generalnog sekretara njemačkog Savjeta ekonomskih eksperata. „To znači povećati cijenu energije da bi se napravio poticaj za ulaganjem u proizvodne kapacitetet i tehnologije“, rekao je on DW-u.

Subvencije su i dobre i loše

Povećana proizvodnja energije energije iz obnovljivih izvora je povoljna okolnost, ali, se plaća visokom cijenom, naposljetku troškove snose poreski obveznici i potrošaći. Weigert ističe da njemački zakon o obnovljivoj energiji (EEG) reguliše subvencije za kupovinu energije koja ne šteti okolini: “Mi prodajemo električnu energiju za pet ili šest centi i plaćamo onima koji je koriste za preko 20 centi” kaže on.

U 2013. oko 16,2 biliona eura (20,6 biliona dolara) u subvencijama će biti plaćeno proizvođačima alternativne energije, kaže Weigert, i ako se proizvodnja dalje poveća, iznos će biti i veći. U isto vrijeme on upozorava da zalihe koje rastu vode padanju cijena na energetskom tržištu EU.

Promjena ili poboljšanje u ovoj smiješnoj situaciji se ne nadzire jer je EEG trajno usvojio mehanizme za subvencije. I da stvari budu gore, subvencije koje je predvidio zakon ne prave razliku između starih, neekonomičnih kompanija i efikasnijih koje nisu štetne po okolinu.

Weigert takođe ističe da trenutno ne postoji koncept u kojem bi obnovljive energije dostigle udio na tržištu od 40 ili 50 posto. "Ovo je veliki izazov", kaže on.

Veća konkurencija, više mreža

Najveća prepreka u budućnosti, kaže Weigert, je pronalaženje načina da se efikasno transformiše stari energetski sistem u novi, alternativni. Mnogo više konkurencije je potrebno, ali vlada mora da nastavi da subvencioniše proces, njegov je argument, jer je energetsko tržište veoma jedinstveno.

I postoji, kako on kaže, još jedan praktičan porblem za planere energije: ekspanzija i proširenje prekozemaljskih transmisionih linija da bi se ostalo u korak sa rastućim stvaranjem decentralizovane alternativne energije.

„Veliki dio problema je što se energija ne proizvodi tako gdje je potražnja,“ kaže Weigert. Većina nuklearnih fabrika, koje se više ne koriste, je u južnoj Njemačkoj, ali vjetrovna energija dolazi sa sjevera.

Autori: Günther Birkenstock / Gorana Sekulić

Odgovorna urednica: Zorica Ilić