1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Izraelski premijer Sharon izoliran unutar vlastite stranke

Vladimir Müller19. august 2004

Po treci put su delegati glasali protiv sefa: na kongresu vladajuce Likud partije , odbacen je plan premijera Sharona da zapocne koalicijske pregovore sa opozicijskom Partijom rada. Nakon odbacivanja palestinske drzave i povlacenja iz pojasa Gaze ,ovo je jos jedna pobuna protiv stranackog sefa. Sharonova vlada nema vecinu u parlamentu,a to bi se moglo izmijeniti formiranjem koalicije sa Radnickom partijom Shimona Peresa. Medjutim,cini se vjerovatnijim da ce Izrael raspisati nove izbore,smatra komentator Vladimir Müller.

https://p.dw.com/p/AQZz
Ariel Sharon
Ariel SharonFoto: AP

" Da li si protiv da se vode koalicijski pregovori sa Radnickom partijom? Ili: " Da li bi se sve cionisticke partije trebale posmatrati kao moguci koalicijski partneri?

Tako su glasila pitanja upucena delegatima kongresa ? U stvarnosti se radi o Gazi. Naime, da bi ostavario svoj plan kojim se predvidja povlacenje oko 7.500 izraelskih doseljenika iz podrucja u kojem zivi oko 1,3 miliona Palestinaca , premijeru Sharonu je potreban novi koalicijski partner. Dosadasnje stranke , koje su zastupale interese doseljenika su odstupile. No,Partija rada Shimona Peresa, rado bi uskocila da podrzi plan povlacenja. Ipak vecina clanova Likuda , suprotno svom sefu Sharonu, to ne zeli. U mogucoj koaliciji sa ljevicom ne plase se samo gubitka politickog uticaja, nego sustinskog raspada Likuda, jer bi povlacenje iz naselja postalo politicka stvrnost. A, tada bi kao zastitnik doseljenika Likud bio potpuno oslabljen. Da bi se zadrzalo status quo stanje u Gazi, sada se dogadja pobuna protiv Scharona.

On se ogorceno borio i izgubio. I to protiv najjacih protivnika- vlastitih partijskih prijatelja. Na njih ocito nije ostavila nikakav utisak najava da ce se izgraditi jos 1001 stan za izraelske doseljenike na Zapadnoj obali Jordana. Bezuspjesni su ostali njegovi napadi na navodne intrigante unutar partije. Poslanici Likuda nisu htjeli prihvatiti, da je glas protiv Sharona glas za gubljene vlasti.

Ali, Sharon ne moze voditi politiku protiv volje vlastite partije. Bez njene podrske, i bez vecine u parlamentu, bivsi general ima jedino izlaz u raspisivanju novih izbora. Sa rezultatom neizvjesnim, jer vecina Izraelaca zeli povlacnje iz Gaze. To mogu postici sa Sharonom ,ali ne i sa njegovom partijom.

Za mirovni proces na Bliskom Istoku poraz Ariela Sharona znacio bi u sopstevnom taboru prije svega primirje. Opasnost dalje eskalacije konflikta sa Palestincima raste. Ne moraju to biti veliki napadi, kao sto se pribojava izraelska tajna sluzba. Trenutni strajk gladju nekoliko hiljada palestinskih zatvorenika u izralskim zatvorima vec nosi eksploziv buducih sukoba.

Samo nekoliko sati prije Sharona, i palestinski predsjednik Arafat odrzao je u Ramalahu-u govor u kojem je iznio problem korupcije unutar autonomnih vlasti. Istina, ne najavljujuci konkretne protumjere. Arafat ne zeli predati vlast bez obzira na sve vise palestinskih kritika na njegovo rukovodjenje. Vec je to ironija sudbine, da se oba glavna aktera bisko-istocnog konflikta nadju u istoj situaciji- izolirana u vlastitim redovima.