Shalit Hamas

Protestnim maršom prema Jeruzalemu izraelski aktivisti žele natjerati premijera Benjamina Netanyahua da odustane od temeljnog načela kojeg se Izrael još uvijek pridržava: naime, da država čini sve što je moguće kako bi oslobodila svoje zatočene vojnike. Radi se o 23-godišnjem Giladu Shalitu, koji je već četiri godine zatočen u Pojasu Gaze i čije oslobađanje još uvijek nije na vidiku - bez obzira na brojne pregovaračke inicijative i međunarodno posredovanje.

25. lipnja 2006. Izzedin al Quassam brigade, oružano krilo Hamasa, koji vlada Pojasom Gaze, kroz jedan tunel su upale u pogrinčno područje između Izraela i Pojasa Gaze, napali su jedan izraelski tenk, ubili i ranili veći dio njegove posade i otele, tada 19-godišnjeg Shalita. U međuvremenu su Egipat, Njemačka i Međunarodni crveni križ pokušali privoliti Hamas da oslobodi mladića. U nekoliko navrata se činilo da će neizravni pregovori uroditi plodom, no u posljednji trenutak svaki pokušaj je jednostavno propao.

Na listi i "teroristički nasilnici"

Kao protuuslugu za puštanje Shalita na slobodu, Hamas od Izraela zahtijeva oslobađanje preko 1.000 Palestinaca iz izraelskih zatvora. Među njima su i mladi i žene, ali i muškarci osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne - ljudi koje Izrael smatra "terorističkim nasilnicima". Najpoznatije ime na listi je Marwan Barghouti, on je čak pet puta osuđen na doživotnu robiju. Istovremeno se Barghoutija među Palestincima smatra praktično jedinom nadom i čovjekom koji bi mogao odvesti palestinska područja u budućnost.

Bargoutijev primjer pokazuje da Hamas nije zainteresiran samo za oslobađanjem svojih pristaša, već da se radi o pokušaju realizacije političko-propagandnog uspjeha nad rivalima iz redova Fataha, koji vlada Zapadnom Obalom. Fatah i Hamas su ljuti protivnici otkako je Hamas preuzeo kontrolu nad Pojasom Gaze.

Službeni Izrael teško da će pristati na zahtjeve Hamasa, organizacije koja se protivi egistenciji Izraela kao države pa tako i organizacije koja ne želi sklopiti mir s Izraelcima. Drugi je argument činjenica da bi oslobađanje "terorista" ugrozilo nacionalnu sigurnost Izraela. Pa ipak, Izrael je u prošlosti u nekoliko navrata odustao od svojih načela i razmijenio zatočenike. U siječnju 2004. sloboda jednog jedinog izraelskog poslovnog čovjeka sa sumnjivom reputacijom i povratak leševa ubijenih izraelskih vojnika u domovinu, "plaćena" je oslobađanjem oko 450 palestinskih zatočenika i preko 50 poginulih boraca Hezbolaha.

Izraelska strategija u slučaju Shalit

U slučaju Shalit Izrael reagira drugačije: vojska napada Pojas Gaze iako se tim napadima ugrožava njegova sigurnost. Početkom 2009. tadašnji premijer Olmert ratovao je u Pojasu Gaze. U konfliktu je tada poginulo preko 1.500 Palestinaca, a zatočeni izraelski vojnik nije bio prepreka za izraelska bombardiranja. Kao dokaz da je Shalit još uvijek živ, Hamas povremeno objavljuje fotografije i video-snimke zatočenika.

Posljednjih dana Shalit je navodno s velikim zanimanjem pratio i SP u nogometu. Njemu je zabranjeno kontaktirati obitelj, on ne smije vidjeti čak ni neutralne "treće" osobe, npr. članove Crvenog križa. Ženevska konvencija doduše jamči pravo posjećivanja zatočenih osoba, no ona važi samo za države a ne organizacije poput Hamasa. Izrael, što je posebno zanimljivo, u slučaju Shalita, ne zahtijeva dosljedno poštivanje Konvencije - jer bi se time automatski podigla i reputacija Hamasa.

Gilad Shalit tako u međuvremenu nije samo zatočenik Hamasa, već i talac političkih i pravnih "bocki" s izraelske strane. Kako sada stvari stoje, u dogledno se vrijeme po tom pitanju neće ništa promijeniti. Gilad Shalit će najvjerojatnije i svoj 24. rođendan krajem kolovoza (28.8.) "proslaviti" u zatočeništvu.

Autor: Peter Philip/Srećko Matić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić