Izrael i Palestinci-samo treća strana može pronaći izlaz

Takva vremena su preživljena još u vrijeme Yassera Afafata, pokušao je umiriti stvar Ehud Olmert. Ali, on bi se iapk s čežnjom mogao prisjećati tih dana. Jer, preminuli šef PLO-a se, u najmanju ruku, službeno pridržavao dogovora iz Osla koji obavezuje na priznanje države Izrael.

Mnogi bi se i mogli složiti sa Izraelom, ako se ima u vidu da je Arafat stalno odgadjao nove izbore. Možda i zato jer je znao šta bi moglo doći, ukoliko popusti pritisku Izraela i SAD-a i raspiše izbore. Izbori su trebali potaknuti demokratski razvoj Palestinaca, a umjesto toga sve su doveli u pitanje. Zaključci izraelskog kabineta od nedjelje samo su to podcrtali: Po hitnom postupku se ograničava saradnja sa palestinskom autonomnom upravom i obustavlja prenos novca. To što se istovremeno tvrdi da neće biti pogodjeno civilno stanovništvo nije ništa nego zamagljivanje očiju. Naravno, da mjere direktno pogadjaju stanovništvo: ako Izrael ne prebacuje novac od carina i poreza, tada vlasti neće isplaćivati plaće- ako su uvjeti putovanja u Izrael još teži, tada ni jedan Plastinac neće tamo moći tražiti posao. Uvjeti života na Zapadnoj obali i Pojasu Gaze će se drastično pogoršati, a bijeda će dodatno pojačati neprijateljsku sliku Izraela.

Budući palestinski premijer Ismail Haniyeh misli da su izraelske mjere predizborni manevar, dok predsjednik Mahmud Abbas upozorava na ozbiljne posljedice. Ali, ni sam Izrael nije siguran. Samo kada bi se bojkotu pridružile SAD i Evropa, morao bi izabrani Hamas naći alternativne mogućnosti za dobijanje novca, tako da bi teško odustao od dosadašnjeg odbijanja Izraela.

A upravo je to suština konflikta. Kada je Izrael započeo pregovora sa Palestincima, PLO je priznao Izrael. I niko nije razmišljao da će jednog dana biti birani ljudi koji na to nisu spremni. Uništenje Izraela je dio Hamas-povelje, a riječ mir rijetko se čuje od Hamasovih funkcionera. Umjereniji su spremni razgovarati o dužem primirju. A, ono što je dogovorio Arafat za njih ne znači ništa. Temeljna izreka "pacta servanda sunt"(dogovora se mora pridržavati) više ne važi. Zato se ne može očekivati napredak od strana u konfliktu. Ako uopšte, onda od strane Turske ili Rusije, ukoliko one djeluju na Hamas da preuzme svoje političke odgovornosti. Postoji mnogo primjera, kada su radikalne grupe postale politički umjerene. Jedna od njih je i PLO. Hamas bi trebao slijediti isti put. I to, što je moguće prije.