1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Između nesnalaženja i predizborne kampanje

Rijeke izbjeglica zaoštrile su odnose Hrvatske s Mađarskom, Slovenijom i Srbijom. Analitičari tvrde da su sve zemlje podbacile u kontroliranju problema, ali i u međusobnoj komunikaciji.

Iako od dolaska prvih izbjeglica prošlo tek pet tjedana, atmosfera u Hrvatskoj je potpuno drugačija. Obećanja premijera Zorana Milanovića (SDP) da nikada neće rastegnuti žicu na istočnoj granici ne zvuče više tako uvjerljivo, a dobri odnosi sa susjednim zemljama sada su stvar prošlosti. Hrvatska je u izbjegličkoj krizi prema susjedima zauzela napadački stav, potvrđuje profesorica Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu Lidija Čehulić Vukadinović i kaže – to je najviše posljedica predizborne kampanje.

„Ako govorimo o Srbiji, odnosi su od rata napredovali na svakodnevnom životnom planu. Sve funkcionira puno bolje na razini običnog čovjeka, nego na političkoj razini. Nažalost dio vodstva je iskoristio situaciju da se pokaže boljim i uspješnijim od svojih susjeda“, kaže profesorica za DW. „Riječ je o malim zemljama s nedavnom krvavom prošlošću. Ako u predizborno vrijeme igrate na 'srpsku kartu', dobit ćete veliki dio nezadovoljnih, nezaposlenih ljudi koji jedva čekaju da je netko drugi kriv za njihove probleme. U Srbiji, dakako, iz istih razloga igraju na 'hrvatsku kartu'“, kaže profesorica.

Pretjerani prezir prema Mađarskoj

No politički analitičar Žarko Puhovski za DW tvrdi da je s hrvatske strane komunikacija sa susjedima bila nekonstruktivna, ali obrambena. „Vlada je pošla od toga da je ugrožena ponašanjem susjeda, za što postoje dobri razlozi. Ali premijer nije o svemu pokušao diskretno razgovarati, već je stvar buknula kao javna polemika u kojoj se premijer, a i neki ministri, nisu pridržavali osnovnih uzanci pristojnog razgovora.“

Posebno je zamjetan prezir s kojim je Milanović govorio o Mađarskoj, što je malo koga u Hrvatskoj iznenadilo, jer su građani naviknuti na njegov prepotentan nastup, objašnjava Čehulić Vukadinović. No susjedne države nemaju tu naviku. „Naravno, diplomatsko ponašanje je sasvim drugačije, ali to je već stvar PR-a i savjetnika koji utječu na komunikaciju političkih vođa prema javnosti“, kaže i dodaje da ni susjedi nisu bili bolji u pokušajima uspostave dijaloga. „Muka nam je zajednička. Kad se vidjelo da to neće stati, jednostavno je svatko pokušavao obraniti nacionalne interese pred svojom javnošću na najbezbolniji način. Ta prepucavanja oko zatvaranja granica su kratkoročne mjere. Čim prije rashladimo glave i pokušamo naći neko zajedničko rješenje kako kontrolirati sadašnje stanje, tim će biti bolje.“

Analitičar Puhovski podsjeća da hrvatska Vlada do zadnjeg trenutka nije znala da će ruta koja je išla preko Srbije, zbog zatvaranja mađarske granice, biti skrenuta prema Hrvatskoj. „ S druge strane, Mađari su počeli graditi zid, a to ne poziva na komunikaciju. Jasno su dali do znanja da podržavaju dolazak oporbenog HDZ-a na vlast. To je posebno ogorčilo vladu. Paradoksalno, premijer je i srpsku stranu optužio da je u dogovoru s HDZ-om, zašto nema javno poznatih argumenata, dok je to s Mađarskom zaista bio slučaj.“

Predsjednica pokušala smiriti napetosti

Situaciju je dodatno pogoršao odlazak predsjednice Grabar Kitarović u Mađarsku gdje je gostovala na summitu skupine V4 neskriveno podržavajući postupanja Mađarske, a vlada je to shvatila gotovo kao izdaju i javno sklapanje pakta za rušenje vlade. Čehulić Vukadinović je u tome prepoznala priliku za smirivanje napetosti, jer, kaže, svaka diplomatska komunikacija je dobra. „Da je bar više razgovora na svim razinama, od predsjednice do lokalnog stanovništva koje živi na izbjegličkoj ruti. Treba pokazati da ste se voljni angažirati u rješavanju problema, slušati savjete i učiti na tuđim greškama.“

I Puhovski je bio sličnog stava, no vidi problem u tome što se oko odlaska na summit predsjednica nije dogovarala s vladom. „Povezala se sa skupinom država koja se postavila manjinski unutar EU-a u shvaćanju migranata kao sigurnosne opasnosti, a ne humanitarnog problema. Uletjela je u koncepciju koju je nazvala 'uspravnicom Jadran-Baltik', a koja je odbljesak američkih pokušaja da se stvori novi cordon sanitaire naspram Rusije na naivan i zloćudan način oponašanja hladnog rata. To što se izgovarala s time da je vlada zapravo tehnička vlada jest autogol, jer je i ona onda tehnička predsjednica. Prema Ustavu, ona odgovara jedino Saboru, a on je raspušten. Dakle, ona je također bez kontrole i trebala bi se suzdržavati od inicijativa koje nisu dogovorene s ostalim granama vlasti. Pogriješila je, ali tu nema govora o izdaji“, uvjeren je Puhovski dok Čehulić Vukadinović podsjeća da je unutarnjopolitičke probleme trebalo rješavati u okviru hrvatskih granica i da nije dobro da se vani prepoznaje nesuradnja između premijera i predsjednice.

„Nevješta“ Slovenija

Istovremeno je nered u komunikaciji između Ljubljane i Zagreba pokazala epizoda u kojoj Milanović tvrdi da je „sve dogovoreno“, dok slovenska ministrica unutarnjih poslova odgovara da nema pojma o čemu on govori. „To je smiješno. Pa čak i kada se radi o dvije relativno mlade postsocijalističke države. Države i politički sustavi na zapadu su stvarani stoljećima. Možda je dio problema u nedostatku političke kulture i dijaloga“, govori Čehulić Vukadinović.

Puhovski je pak uvjeren da je Milanović „naivno povjerovao telefonskim razgovorima“. U slovenskoj nepripremljenosti za izbjeglice vidi znak loše komunikacije s hrvatske strane. „Ali, trebalo bi pitati Ljubljanu kako to da je Hrvatska 98,5% izbjeglica do prije tjedan dana slala u Mađarsku, a samo 1,5% u Sloveniju. Dakle, nekakav dogovor je postojao. Zašto su njihovi kapaciteti trostruko manji od onih koje je Austrija prema njima otvorila? Kako to da je njihova ministrica unutarnjih poslova tvrdila da je najmanje informirana, a ministar vanjskih poslova koji je bio zadužen za svađu s Hrvatskom zbog arbitražnog spora, sada šuti?“, pita se Puhovski.

Oporbena mantra o nesposobnosti

U svemu oproba nije ni pokušala pomoći. „Ne znam da je vlada napravila išta, a da je opozicija rekla da je dobro. Od početka krize, s njihovog aspekta, sve je bilo loše“, priča nam Čehulić Vukadinović, a Puhovski podvlači da je vrlo neuobičajeno da oporba i Mađari daju na znanje da su u kontaktu protiv sadašnje vlasti te da Budimpešta poručuje kako čeka izbore da bi razgovarala s razumnijom vladom. Uz to trenutak zatvaranja granica Puhovski smatra jako određenim. Vladu se, dodaje, optuživalo za nesnalaženje, čak i kada to bjelodano nije bila istina.

A, zapravo, nesnalaženja je bilo na sve strane, jer niti jedna zemlja u regiji nije spremno dočekala izbjeglički val koji se je valjao mjesecima. „To 'nismo spremni' i 'nismo očekivali' ispada smiješno pred Bruxellesom i ne prolazi više ni kod običnih građana“, smatra profesorica.

Žica je sve izglednija

Vlast, unatoč prvotnom gnušanju prema tom rješenju, ipak polako priprema građane i za moguće postavljanje žice na granicu sa Srbijom i za to ima izgovor - ako svi postavljaju ograde, postavljat ćemo ih i mi. „Ali ne postavljaju svi. Njemačka i Austrija ne postavljaju granice. S druge strane, kako to da Hrvatska može svake godine tijekom ljeta primiti preko pola milijuna turista, a sada kada su kapaciteti prazni, ne može primiti deset ili sto puta manje izbjeglica ni uz vjerojatnu pomoć EU-a? Paradoksalno, dogodi li se žica na granici, što se čini mogućim, to bi moglo podići popularnost vlade, jer i u Hrvatskoj pomalo raste strah od 'islamskih stranaca koji bi mogli nadirati u naše domove'“, tvrdi Puhovski.

I Čehulić Vukadinović primjećuje taj strah, jer, kaže, izbjeglice su ljudi koji su u svim aspektima društvenog života različiti od hrvatskih građana. „Sve što je drugačije, čovjek se toga boji. Ali to je realnost i treba prihvatiti da su prilike u međunarodnoj zajednici promijenjene, da su ekskluzivna zatvorena društva nepojmljiva i teško održiva te da građane treba učiti na multikulturalnost. To je budućnost koja nas čeka.“

Izbjeglička ruta nije ruta kriminala

Ipak, smještaj izbjeglica u turističkim kapacitetima, kako sugerira Puhovski, teško je izgledan, budući da oproba pokušava stvoriti dojam da će izbjeglice uništiti turističku sezonu i to zbog pretpostavke da bi to mogao biti stav država iz kojih dolaze turisti. „A zapravo, imamo situaciju o kojoj se ne govori – 200 tisuća ljudi je prošlo kroz Hrvatsku, a da doslovce niti jedna kokoš nije ukradena. Gdje bi bilo moguće da 200 tisuća Nijemaca, Šveđana, Srba prođe, a da se ništa ne dogodi? Ne vidim odakle dolazi ta priča o opasnosti, osim ako se ne vraćaju kolektivno nesvjesne predstave o opasnosti s istoka koja ugrožava kršćanski duh Europe.“

Što će se dogoditi ako oporba predvođena HDZ-om pobijedi na skorim parlamentarnim izborima? „Prema načinu na koji kritiziraju vlast, za očekivati je da će biti rigorozniji. Možda stvarno zatvore granice, drastično ograniče protok ljudi“, kaže Čehulić Vukadinović. No i tu su moguća iznenađenja, zaključuje. Jer, sve što je o izbjegličkoj krizi rečeno, rečeno je u predizborne svrhe.