"Izgubljeni kadrovi“ filma o Srebrenici

Kada bi Haško tužilaštvo imalo svoj festival dokumentarnog filma o ratu u BiH 1992-1995. godine, Zoran Petrović Piroćanac bi sa filmom snimljenim 13. i 14. jula 1995. godine u području Srebrenice bio jedan od kandidata za pobjedničko postolje. Konkurisali bi mu Penny Marshal, novinarka britanske mreže ITN sa reportažom iz prijedorskih logora Omarska i Trnopolje sa početka avgusta 1992. godine, kao i film o "Škorpionima" iz jula 1995. godine, snimljen u podrucju Trnova.

Dvije verzije filma

Film o Srebrenici, međutim, ima nekoliko ozbiljnih nedostataka, o kojim je bilo riječi tokom svjedočenja samog Zorana Petrovića na suđenju

oficirima vojske i policije bosanskih Srba optuženim za zločine u

Srebrenici i Žepi. Postoje, naime, dvije verzije tog filma: prva montirana, u trajanju od 28 minuta i druga nemontirana, sa više od dva

sata "sirovog" materijala. Problem je u tome što se u kraćoj verziji -

koja je 17. jula 1995. godine prikazana na "Studiju B" - vide snimci

kojih nema u "sirovom" materijalu. Odnosno, nema ih više, pošto su u

međuvremenu volšebno nestali, pretvoreni u "crne rupe" ili zamijenjeni neutralnim kadrovima čaure za topovsku granatu, "lanč paketom" francuske vojske i Radovanom Karadžićem u studiju TV Pale.

Pozvan da objasni kako je došlo do tih "crnih rupa" na originalnim

snimcima iz Srebrenice, Zoran Petrović je rekao da se radilo o

"veoma eksploatisanoj kaseti", sa "više slojeva snimaka", pošto se u to

vreme "nije imalo za kasete." Ne sjeća se kako je došlo do brisanja

dijelova originalne trake, ali tvrdi da to nije rađeno namjerno, kao i da na

tim dijelovima nije bilo ničeg posebnog, što bi trebalo "sakriti."

„Izgubljeni kadrovi“ prikazuju masakr u Kravici

Tužilastvo je, međutim, u kraćoj verziji prikazanoj na "Studiju B" ipak

pronašlo dva inserta koje smatra "posebnim", a kojih nema na "originalnoj" traci.

U prvom "izgubljenom kadru" vide se zatvorenici na balkonu takozvane

Bijele kuće u Potočarima, gdje su privremeno zatočeni muškarci koji su

potom prebačeni na druge lokacije i pogubljeni. Komentarišući taj snimak

na "Studiju B", Zoran Petrović je rekao da se radi o ljudima koji su

pokušali da se "prošvercuju" sa svojim porodicama, ali su identifikovani kao ratni zločinci.

Drugi "izgubljeni kadar" snimljen je pred skladištem u Kravici, u

trenutku masakra nad više stotina zatočenih Bošnjaka. Pred vratima se

vidi gomila od dvadesetak leševa, a čuju se rafali ispaljeni u neposrednoj blizini Piroćančeve kamere. Upitan odakle dolazi taj zvuk, svjedok je odgovorio da bi "po zvuku rekao da se puca u okolnim brdima", odakle su, kako je rekao, "Muslimani pucali ne samo na Srbe nego i na druge Muslimane."

Piroćanac „čuo da su muškarci ubijeni“

Zoran Petrović Piroćanac se, inače, sudu predstavio kao "ekspert za

geopolitička pitanja" i šef Centra za geopolitičke studije Instituta za

političke nauke u Beogradu. Na tužiočevo pitanje da li zna šta se u

vrijeme kada je snimao film dogodilo sa srebreničkim muškarcima, svjedok je odgovorio: "Čuo sam da su ubijeni, ali to nigdje nisam zvanično pročitao."

Svjedoka će unakrsno ispitivati i odbrana Ljubomira Borovčanina,

zapovjednika združenih snaga policije Republike Srpske u srebreničkoj operaciji i pratioca Zorana Petrovića tokom njegove posjete enklavi 13. i 14. jula 1995. godine.