1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

"Izgubio sam vid, ali ne i viziju"

Kenijski atletičar Henry Wanyoike je nakon moždanog udara oslijepio. Uprkos tome on je osvojio brojne medalje na sportskim takmičenjima i sada podržava slijepe osobe da iskoriste svoje talente.

Henry Wanyoike s osvojenim peharom

Henry Wanyoike u intervjuu za Deutsche Welle

Kada je Henry Wanyoike u 1980-im počeo trčati nije mogao ni zamisliti da će jednog dana sudjelovati na Paraolimpijskim igrama. Danas ovaj obućar, koji je oborio tri svjetska rekorda, u svijetu važi za jednog od najboljih maratonaca sa oštećenim vidom.

Wanyoike je rođen 1974. u slamovima Kanjeru u Kikuyu, jednom ruralnom području u Keniji. U maju 1995. nakon što je završio srednju školu, Wanyoike je iznenada izgubio vid. Blagi moždani udar je oštetio očne živce.

Iznenada slijep

"Sasvim normalno sam otišao u krevet i kada sam se sljedećeg jutra probudio bio sam u potpunoj tami. Od toga dana pa sve do danas, 17 godina kasnije, nikada više nisam ugledao svjetlo dana", priča Wanyoike.

Henry Wanyoike želi pomoći drugim osobama sa oštećnim vidom

Henry Wanyoike želi pomoći drugim osobama sa oštećnim vidom

Nakon niza psiholoških savjetovanja i terapija u jednoj misionarskoj bolnici Wanyoike se uključio u program za rehabilitaciju na Tehničkom institutu za slijepe u Machakosu. Tamo je naučio da ponovo bude neovisan i ponovo se počeo baviti atletikom.

Sudjelovao je u Olympic Day utrci. To je sportski natječaj povodom dana osnivanja Međunarodnog olimpijskog komiteta. To mu je omogućilo sudjelovanje u državnoj probnoj trci za Paraolimpijske igre 2000. u Sidneju na kojima je osvojio zlatnu medalju u utrci na 5.000 metara.

Mnoštvo medalja

Od tada je Wanyoike pobjeđivao na lokalnim, ali i međunarodnim natjecanjima u atletici, isto kao i u maratonima organizovanim za osobe sa, ali i bez invaliditeta. Preplavljen je medaljama i odlikovanjima.

"Kada sam počeo, za mnoge ljude je bilo teško shvatiti kada jedan slijep čovjek kaže da može trčati. Nije bilo mnogo ljudi koji su vjerovali da zaista to i mogu", kaže Wanyoike. "Neki čak smatraju da se pravim da sam slijep. Nije bilo lako objasniti da se i ljudi bez vida mogu baviti mnogim stvarima."

Pripreme za jedno od narednih takmičenja - trčanje

Pripreme za jedno od narednih takmičenja

Joseph Kibunja, jedan prijatelj iz obdaništa je Wanyoikeu pomogao da ostvari svoj san i postane vrhunski sportista. Slijepi trkači imaju pratioca uz čiju pomoć savladavaju stazu. "Wanyoikea poznajem od kada imam deset godina. Kada se vratio iz Sidneja, gdje je osvojio zlatnu medalju, pitao me je da li mu se želim priključiti."

Wanyoike je sudjelovao na raznim manifestacijama u dobrotvorne svrhe u Keniji. Time on posebno želi pomoći siromašnima, osobama sa invaliditetom i drugima koji nisu tako privilegirani. Podržava i različite projekte u zemlji i inostranstvu, a osnovao je i sopstvenu fondaciju.

Ambicije i snovi

Wanyoike pred mikrofonom DW-a

Wanyoike: "I slijepi mogu iskoristiti svoje talente."

Iako je Wanyoike izgubio vid, njegove ambicije i snovi su ostali. "Izgubio sam vid ali ne i vizije. Zahvaljujem Bogu da mogu ispuniti sve svoje snove", kaže ovaj atletičar.

Kroz svoju fondaciju on je imao mogućnost da mnogo putuje, da posjeti škole i razgovara sa drugim osobama sa oštećenim vidom. Svojom sudbinom druge želi ohrabriti da se nikada ne predaju. Kod kuće, na svojoj farmi, Wanyoike hrani krave i sam ih muze. Ovaj otac četvoro djece želi pokazati svijetu da invalidnost ne znači i nemogućnost da se određene stvari rade. "I ljudi sa invaliditetom su stanju da koriste svoje talente", kaže Wanyoike.

Autori: Kiti Alfred / Sarah Steffen / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorna urednica: Marina Martinović