Aufbau Ost

Kada turisti sa zapada Njemačke borave na istoku ove zemlje, onda često ostaju u čudu kada vide kako su zgrade sanirane, asfalt na ulicama skoro nov, kako gradovi imaju modernu infrastrukturu. Nerijetko se postavlja pitanje: Pa šta je to još ostalo da se popravi? Odista, mnogo toga je urađeno u proteklih 20 godina. Ipak, obnova je trajala prilično dugo. To priznaje i Lothar de Maiziere, koji je marta 1990. na prvim slobodnim izborima imenovan za posljednjeg premijera nekadašnjeg DDR-a.

"Svi smo mislili da će to ići mnogo brže. Ali onaj ko danas ne vidi "procvjetale regione" taj je ili slijep, ili glup."

Postoje samo procjene o tome koliko je koštalo ujedinjenje. Institut za privredna istraživanja u Halleu smatra da je od 1991. do 2009. u obnovu istoka uloženo oko 1.300 milijardi eura.

Nezaposlenost pomrsila računicu

Troškove do neslućenih visina ipak nije podigla obnova istrošene infrastrukture ili finansijska podrška posrnulim preduzećima. Bio je to raspad cjelokupnog privrednog sistema nekadašnjeg DDR-a, što je enormno povećalo broj nezaposlenih. Tako je dvije trećine od spomenutih 1.300 milijardi eura otišlo na isplatu socijalne pomoći nezaposlenim Nijemcima. Nezaposlenost na istoku Njemačke je još uvijek veća nego na zapadu.

To sigurno nije bilo planirano kada su 1. jula 1990. ujedinjeni privredni, monetarni i socijalni sistem, kada je uvedena zapadna njemačka marka (DM). Građani DDR-a su je pozdravili s oduševljenjem, ali je za privredu tog dijela Njemačke ovo imalo fatalne posljedice. Penzije i ušteđevine do 6.000 DDR-maraka su mijenjane u omjeru jedan prema jedan za njemačku marku. Preduzeća su nakon toga morala isplaćivati plate u istoj valuti, što je za njih značilo da su izložena nemilosrdnoj konkurenciji sa zapada - i mogla su biti samo gubitnici. Građani nisu htjeli više da kupuju proizvode sa istoka. Bilo da se radi o namirnicama, tehničkim uređajima ili automobilima - svi su kupovali samo robu sa zapada.

"Monetarna unija nije imala alternativu"

Eksperti su predviđali da će monetarna unija uništiti privredu nekadašnjeg DDR-a. Tadašnji ministar finansija Theo Waigel tvrdi da nije bilo alternative tom potezu:

"U ministarstvu finansija smo razmatrali sve moguće opcije, od postepenog prelaska na novu valutu, pa do planova za optimizaciju tamošnje privrede, ali ti planovi nisu mogli biti realizovani. Osim, ako smo htjeli povući novu granicu unutar Njemačke."

I u ujedinjenoj Njemačkoj privreda je bila podijeljena na "istok" i "zapad". Zapadnonjemačke firme su prodavale svoje proizvode na istoku, ali su radna mjesta ostajala na zapadu. U istočnim saveznim zemljama vrlo sporo su se otvarala nova radna mjesta u proizvodnji. I danas privredni učinak po glavi stanovnika na istoku iznosi svega 71 odsto učinka na zapadu.

Da li je napravljen loš posao?

Bivšeg ministra finansija Thea Weigela prije nekoliko godina je jedan američki biznismen pitao da li je "kupovina istoka" uopšte bila dobar posao.

"To me donekle iznerviralo i rekao sam: OK, trajalo je nešto duže i koštalo više nego što smo planirali, ali zato 18 miliona ljudi danas živi u slobodi i demokratiji. A ako vi u Iraku u roku od deset godina budete mogli da se pohvalite istim bilansom, onda možeš ponovo da postaviš to pitanje", kaže Weigel.

Izgradnja istoka Njemačke bila je najveća akcija solidarnosti u ovoj državi, ali i akcija koja još nije završena. Nijedna savezna država istoka još uvijek ne može da se finansira vlastitim sredstvima. Pakt solidarnosti, poseban porez na plate svim zaposlenim u Njemačkoj, biće ubiran sve do 2019. Znači da će i u narednim godinama velike sume novca da se slivaju u pravcu istoka.

Autori: Sabine Kinkartz/Azer Slanjankić

Odg. urednica: Marina Martinović