Izbjegnut građanski rat, temelji krize ostali isti

Nakon petodnevnih pregovora koji su više puta bili na rubu propasti, predstavnici vlade i opozicije Libana su se dogovorili o kompromisnom rješenju krize koja razdire ovu zemlju. Pregovori su vođeni u Kataru, a kompromisni sporazum predviđa promjenu izbornog zakona, novo određivanje granica izbornih jedinica u glavnom gradu Bejrutu, te da se još tokom ove sedmice imenuje predsjednik države.

Sporazum "kozmetičke prirede"

Više je nego upitno da li će sporazum iz Katara imati efekta. On, kao i brojni sporazumi prije njega, ne rješava osnovne probleme Libana i samo je „kozmetičke prirode“. Jedan od osnovnih problema i dalje ostaje podijeljenost te zemlje na 18 različitih religioznih grupa koje svaka za sebe traži bitna politička prava.

Najveću i najuticajniju grupaciju i dalje čine šiiti. Šiiti uglavnom naseljavaju provinciju i stalno su tokom istorije gurani u zapećak. Stoga oni traže jasan udio u vlasti. To ime lakše polazi za rukom odkako imaju Hezbolah, naoružanu miliciju formiranu 1982. godine uz podršku Irana i Sirije. Ona je okosnica opozicije premijeru Fuadu Siniori. Siniora je sunit koji ima podršku zapadnih i arapskih zemalja.

Raspodjela funkcija po "religioznom" ključu

Sukobi koji su u Libanu izbili proteklih nedjelja su prijetili da prerastu u građanski rat. To bi ugrozilo labilnu političku ravnotežu na kojoj počiva država, a koja se zasniva na raspodjeli vlasti između najuticajnijih religioznih grupa. Ovu raspodjelu je uspostavila Francuska, koja je nekada imala mandat da upravlja Libanom. Tako današnji Liban počiva na ugovoru po kojem je predsjednik države maronit, pripadnik jedne kršćanske grupacije, premijer je sunit, a predsjednik parlamenta šiit. I ostale državne funkcije su raspoređene po ovom komplikovanom ključu.

Vjera važnija od interesa nacije

Sistem koji počiva na popisu stanovništva iz tridesetih godina prošlog vijeka, kao posljedicu ima to da se svi građani prvo vide kao predstavnici određene vjerske grupacije, pa tek onda kao Libanci. U svrhu sprovođenja svojih interesa se tako razne grupacije udružuju i razilaze s drugim grupacijama, stvaraju se alijanse koje imaju veze s oportunizmom, ali ne i sa zdravim razumom.

Koalicije "van pameti"

Tako su kršćani sklapali sporazume čak i sa Izraelom, a danas su dio vladajuće koalicije. Suniti su prešli dug put od panarapske ideje, preko podrške palestinskom PLO-u, savezništva sa Sirijom, da bi danas odbijali da se povinuju zahtjevima vlade u Damasku. Šiiti su politički aktivni postali tek sedamdesetih godina, da bi poslije potpali pod uticaj Sirije i Irana.

Hezbolah traži ono što ne može da dobije

Šiiti, odnosno milicija Hezbolaha, već godinu i po traže ostavku premijera Siniore, ili barem povratak u vladu u kojoj bi imali pravo veta. Pri tome, gledajući broj glasova koje imaju, pravo veta ne mogu dobiti čak ni kada bi se udružili sa kršćanima okupljenima oko bivšeg generala Aouna.

Alternativa dogovoru - građanski rat

Pregovori u Kataru su pokušaj da se izađe iz tog ćorsokaka. Ipak, ostaje sumnja da će postignuti dogovor potrajati jer on ne rješava osnovne probleme. Možda taj dogovor Libanu ostavi barem pauzu za predah, jer se alternativa tome zove građanski rat.