Izbjeglice – „plod“ arapskog proljeća

Oni su protestvovali i svim sredstvima se borili protiv režima. Međutim, ustanicima u Siriji još nije pošlo za rukom da svrgnu sa vlasti predsjednika Asada. Naprotiv, godinu dana nakon izbijanja nereda u zemlji, stiče se utisak da Bašar el-Asad čak sigurnije sjedi u predsjedničkoj fotelji. O brzom kraju vladajuće elite nema ni govora – borbe sirijskih trupa i revolucionara se nastavljaju.

Bijeg od nasilja u zemlji

Brutalan odnos Asadovih vojnika prema pripadnicima opozicije ostavlja tragove. Prema informacijama norveškog Centra za posmatranje protjerivanja ljudi unutar jedne zemlje (IDMC) u proteklih nekoliko mjeseci je više stotina hiljada ljudi napustilo svoje kuće. Šefica centra Kate Halff je u intervjuu za Deutsche Welle izjavila da su trenutno 230.000 ljudi u Siriji izbjeglice u svojoj zemlji. Međunarodno pravo pravi razliku između izbjeglica u vlastitoj zemlji i onih koji su izbjegli u inostranstvo. Siriju je do sada napustilo između 60.000 i 70.000 ljudi. Prema navodima UNHCR-a, Sirijci su sigurnost uglavnom potražili u Turskoj, Jordanu, Libanonu i Iraku.

Susjedne zemlje su do sada granice držale otvorene. Turska vlada, koja sarađuje sa UNHCR-om, od marta 2011. godine je prihvatila oko 23.000 izbjeglica iz Sirije. UNHCR je u Libanonu i Jordanu registrovao po 10.000 sirijskih izbjeglica. U UNHCR-u smatraju da je broj sirijskih izbjeglica u ovim zemljama duplo veći. Glasnogovornik UNHCR-a Stefan Telöken kaže da se neke izbjeglice ne žele registrovati: „Jednostavno čekaju jer se nadaju da će se uskoro moći vratiti u Siriju.

Malo nade u brz povratak

Stanje u zemlji daje malo nade u povratak. Broj protjeranih se svakog mjeseca povećava. „Kate Halff iz IDMC-a kaže da su postojala dva velika izbjeglička talasa: „ Broj raseljenih se u maju i junu 2011. godine iznenada povećao na 120.000. Kratko nakon toga su se neki vratili svojim kućama. Drugi izbjeglički talas je bio između decembra 2011. godine i februara 2012. godine kada je protjerano oko 200.000 ljudi. Veći dio prognanih su izbjeglice u vlastitoj zemlji“.

Najveći broj prognanih je iz mjesta u kojima se vode borbe. „Najveći broj ljudi napušta svoje srušene kuće sa onim što samo može ponijeti“, kaže Kate Halff i dodaje: „Izbjeglice su uglavnom ovisne o pomoći prijatelja, rodbine ili potpuno nepoznatih ljudi. Zdravstvena zaštita, školstvo, a ponekad i pristup životnim namirnicama, postaju veoma komplikovani. Često se ti ljudi zbrinjavaju u devastiranim objektima u kojima vodosnabdijevanje skoro i da ne funkcioniše“.

Opasni region

U mjestima u kojim pronađu svoje privremeno boravište, izbjeglice često imaju poteškoća u pronalasku posla ili samoj integraciji. Za zajednice, koje se već bore sa privrednim problemima, izbjeglice postaju teret, prije svega ako se radi o velikom broju prognanih koji žele ostati u tim mjestima. „To može imati posljedice za cjelokupno stanovništvo“, kaže Halff.

Inače, kompletan region je pogođen konfliktima i ratovima. Sirijski susjed, Irak još uvijek se bori sa posljedicama građanskog rata koji je vođen u proteklih nekoliko godina. Oko dva i pol miliona Iračana se vodi kao raseljene osobe, što je oko sedam posto od ukupnog broja stanovništva. Mnogi Iračani su u protekloj deceniji utočište potražili u Jordanu i Libanonu.

Stotine hiljada protjeranih

Za vrijeme arapskog proljeća je u Libiji i Jemenu također zabilježeno protjerivanje ljudi. IDMC je prošle godine samo u Libiji zabilježio oko pola miliona raseljenih. U Jemenu je od nasilja pobjeglo 170.000 muškaraca, žena i djece. Ovim podacima se ušesterostručio broj onih koji su u zemljama koje je zahvatilo arapsko proljeće, od Tunisa, preko Egipta pa do Jemena. Za razliku od Sirije, u kojoj je situacija sve lošija, stanje u Libiji nakon svrgavanja sa vlasti Muamara al-Gadafija se poboljšava.

Autori: Anne Allmeling / Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Marina Martinović