Izbjeglice: daleko od očiju, daleko od srca

Die Welt prenosi da je u Njemačkoj broj izbjeglica koje dolaze znatno opao, temeljeći taj navod na izjavama njemačkog ministra unutarnjih poslova Thomasa de Maizièrea (CDU) koji je kazao da je tako došlo do "znatnog rasterećenja" izbjegličke situacije. Dok je 2015. godine više od milijun potražitelja azila došlo u Njemačku, nastavlja ovaj list, njemačke vlasti su u prvih šest mjeseci ove godine registrirale nešto više od 220 tisuća pridošlica. Die Welt navodi da je u tom razdoblju najviše izbjeglica došlo iz Sirije, zatim iz Afganistana i Iraka. Razlog za to "rasterećenje" je "pored zatvaranja Balkanske ruta, izbjeglički pakt Europske unije s Turskom", prenosi de Maizièreove riječi Die Welt.

"Na Sredozemnoj ruti brojke izbjeglica su, prema de Maizièreu, sa oko 70.000 na razini od prošle godine. Veliki dio tih potražitelja azila uopće ne stiže do Njemačke, jer se Italija ponaša 'korektno' i ljude ne šalje jednostavno dalje na sjever kao što je to bio slučaj proteklih godina, kazao je de Maizière. Prognozu za čitavu 2016. godinu ministar nije htio dati, navodeći da je stanje previše 'labilno' da bi mogao bilo što prognozirati", piše Die Welt.

Blokada na Balkanu nije bila poželjna u Berlinu, ali ipak dobrodošla

Spiegel Online na tu temu donosi komentar, citirajući de Maizièrea kako izbjeglička kriza, doduše, nije riješena, ali da pronalaženje rješenja u Europi napreduje "dobro", a u Njemačkoj "vrlo dobro" te da proces rješavanja krize teče "uredno". No, istina jeste da rješenje svjetske izbjegličke krize uopće ne napreduje, ističe se u komentaru Spiegela i dodaje: "Ništa se ne kreće 'uredno'. Istina je da je sve više izbjeglica, istina je da svijet nije postao mirniji, istina je da se u Siriji ratuje neumanjenom žestinom. Samo jedna stvar se promijenila: mnoge izbjeglice ne dolaze više u Europu, jer se Europa konzekventnije zagradila - uz pomoć dogovora s Turskom i zatvaranjem Balkanske rute. Blokada na Balkanu s gledišta njemačke vlade, doduše, nije bila poželjna, ali je onda ipak bila dobrodošla. Posljedica toga: dramatičnost izbjegličke krize u zapadnoj i sjevernoj Europi nije više toliko osjetna kao protekle godine. A pošto je ta kriza tako daleko od očiju, ujedno je daleko i od srca."

Ovisnost o Recepu Tayyipu Erdoganu

U komentaru Spiegel dalje piše da je cijena za rasterećenje izbjegličke krize u Njemačkoj i drugim europskim zemljama visoka: "Dogovorom s Turskom se Europa učinila ovisnom o raspoloženju autoritarnog vladara Recepa Tayyipa Erdogana čiji graničari ne sežu od toga da pucaju na Sirijce koji bježe od rata. Pritom osnovni dio tog dogovora ne funkcionira: dosad je Europska unija tek nekoliko Sirijaca iz Turske preuzela i rasporedila po svojim zemljama članicama. O napretku na europskoj razini, kako to kaže de Maizière, ne može, dakle, biti ni govora. Rasterećenje se ne može vidjeti ni u Libiji ili Italiji. Iz Libije još uvijek dolazi isto toliko ljudi u Italiju kao i protekle godine. Njemačka vlada je, čini se, ponovno zauzela stav koji je imala i prije ljeta 2015. godine: rat u Siriji i druge svjetske krize - to sve nas se ustvari ne tiče. To nije nikakvo napredovanje, naprotiv. To je tužni korak unazad."