1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

Izbjeglička kriza: zadaci i zablude

Nikada u Njemačku nije došlo toliko mnogo imigranata za samo nekoliko mjeseci. Ova situacija zahtijeva mnogo od svih – od pridošlica i od domaćih, piše u svom komentaru Aleksandar Kudašef, glavni urednik DW.

Njemačka je ove godine primila milion izbjeglica, vjerovatno i više. Milion ljudi koji traže utočište, zaštitu, nadu u novi život. Milion ljudi – to je pravi velegrad. Milion ljudi kojima je što prije potreban dom, ali prije svega posao i koji prethodno moraju da nauče njemački: djeca u obdaništima i školama, odrasli na kursevima. To je veliki napor za Nijemce i još veći za izbjeglice. Napor koji se od njih očekuje. Ono što se nalazi ispred Nijemaca je zadatak vijeka, za najmanje jednu, vjerovatno dvije generacije.

Društva sa veoma različitim vrijednostima

Većina, velika većina izbjeglica, stiže iz Sirije, Iraka, Avganistana, Eritreje. Oni dolaze iz zemalja, društava i kultura bez sloboda. Oni dolaze iz društava sa jakim vjerskim vezama, u kojima su porodica, ponekad i pleme, važniji od pojedinca, pogotovu ako je taj pojedinac žena. Oni dolaze iz regiona sa patrijarhalnim strukturama u kojima država nije domovina već neprijatelj. I oni dolaze u društvo koje je potpuno suprotno: ovdje u Njemačkoj je pojedinac važniji od zajednice, porodica se polako rastače, država je osiguranje od rizika života, ovdje vlada neprikosnovena ravnopravnost muškaraca i žena i seksualno samoopredjeljenje pojedinca. Njemačka je otvoreno društvo.

Aleksander Kudašef

Aleksander Kudašef

U sudaru će obje strane morati da se promijene, da nauče da pristupe jedna drugoj, pri čemu se od imigranata traži više. Oni žele da im Njemačka bude novi dom i moraju da se prilagode ovdašnjim običajima i pravilima. Oni moraju da poštuju i ono što im je čudno, možda čak i odbojno. Moraju da se upuste u život ovdje – pri tom međutim ne moraju potpuno da napuste svoj kulturni i jezički identitet. Ali, Njemačka nije Sirija ili Eritreja i ovdje ne mogu da žive kao kod kuće. Izbjeglice stoga moraju biti radoznale u vezi svog novog života u Njemačkoj.

Ali, i Njemačka će se promijeniti. Kancelarka smatra da će za 25 godina zemlja biti otvorenija, radoznalija, uzbudljivija, tolerantnija. To je velika stvar, jer današnja Njemačka je sve to odavno, u svojoj svakodnevici. Ipak, Njemačka će se promijeniti: istovremeno mora samouvjereno da definiše svoj moderni identitet i pri tom nauči da se interesuje za ono što joj je strano. Islamska kultura nije samo šerijatsko pravo, nije samo ugnjetavanje žena, nije samo burka. Jeste ona i sve to u svakodnevnom životu, ali, ona je takođe za Evropu i čuvar grčke kulture koja je potonula u srednjem vijeku. Ona je prepuna blaga, spomenika, književnosti, filozofije. Vrijeme je da se ovoj kulturi približavamo neposredno i kritički, kao što je to činio Johan Volfgang Gete u Zapadno-istočnom Divanu.

Zbogom zabludama

Politika prema izbjeglicama zaodjenuta je dvjema velikim brižljivo odnjegovanim zabludama. Prva je da Njemačka nije useljenička zemlja. Od te zablude se Nijemci upravo opraštaju. To nije bila istina ni prije, a sada pogotovu ne. Ovo je atraktivna zemlja pa ljudi žele da dođu kod nas. Druga zabluda glasi da je izbjeglička politika, odnosno politika dodjeljivanja azila – zapravo imigraciona politika za rješavanje demografskih problema u zemlji. To je politički besmisleno. Broj i struktura imigranata se određuju, dok izbjeglice jednostavno dolaze. Ipak, izbjeglice moraju biti integrisane u najkraćem mogućem roku – jezički i profesionalno. I mentalno: oni su Njemačku izabrali kao zemlju nade. Oni bi trebalo, oni moraju da ovo otvoreno društvo učine svojim.

Preporuka redakcije