1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Izbjeglička kriza potisnula dužničku krizu

Tvoja nevolja moja zarada: pojedine zemlje unutar EU i van Unije pokušavaju da izvuku korist i rasterete sopstvene budžete. Brisel je pod sve većim pritiskom.

Izbjeglička kriza u Evropi je ponešto okrenula naglavce. Što je do juče važilo kao pravilo, danas se relativizuje. To važi i za kriterijume ekonomske stabilnosti država članica EU. Pojedine članice misle kako bi zbog izdvajanja dodatnog novca za izbjeglice, Evropska komisija to morala da uzme u obzir. Brisel je to u osnovi uvidio, a predsjednik Evropske komisije, Žan-Klod Junker (Jean-Claude Juncker) je posebno pogođenim državama krajem oktobra omogućio fleksibilno tumačenje pravila.

Austrija ima dobre šanse da ove posebne izdatke uračuna u državni budžet. Međutim, Junker je izjavio kako "ima i velikih zemalja koje ne čine dovoljno". Između ostalih, Junker je mislio i na Francusku. Francuska već godinama ima problema da svoj budžet dovede u red. Ali, to nema nikakve veze sa izbjeglicama jer ta zemlja je, u poređenju s drugima, primila veoma mali broj njih.

Komisija očigledno strahuje da zemlje koriste izbjegličku krizu za posebne ustupke. Na isti način to vidi i vlada u Berlinu. Martin Jeger (Jaeger), portparol njemačkog Ministarstva finansija kaže: "Smatramo pogrešnim da se u pogledu ove problematike razvodni pakt stabilnosti."

"Pa i drugi rade isto"

Vlada Grčke je posebno ofanzivno krenula da u kontekstu izbjegličke krize dobije što više ustupaka. Zbog opterećenja izbjeglicama dovela je partnere (kreditore prim.red.) do toga da joj izađu u susret. Navodno je grčki ministar za migracije Janis Muzalas kazao - "pa i Italija i druge zemlje rade isto".

Niko ne spori da je Grčka preopterećena. Ali, Atina od Evropske komisije dobija skoro šest miliona evra pomoći samo za izbjeglice. Njemačka vlada u svakom slučaju "ne želi dati popust", kako je to jasno kazao portparol ministarstva Jeger. I ministar spoljnih poslova, Frank-Valter Štajnamjer (Frank-Walter Steinemeier) je tokom svoje posjete Atini u četvrtak zahtijevao da se "ne iskazuju nove želje i zahtjevi kod svake poteškoće".

Finansijski aspekti se sada koriste kao sredstvo pritiska i kada je raspodjela izbjeglica u pitanju. Šef evro-grupe, Jeroen Dajselblum (Dijsselbloem) predlaže: "Onim članicama EU koje ne sarađuju kod prijema potražilaca azila, trebalo bi da budu smanjena i finanijska sredstva".

S tim se slaže i Herbert Rojl (Reul), predsjedavajući grupe CDU/CSU u Evropskom parlamentu. "Moramo da razmislimo o tome kako se odnositi prema zemljama koje se drže potpuno nesolidarno."

Komisija procjenjuje da bi to pravno bilo teško izvodljivo. Janis Emanuilidis iz briselskog European Policy Centre-a, smatra da to ne bi bilo politički mudro. "U jednom ovako komplikvanom pitanju mora se pokušati doći do kompromisa i pokušati razumjeti i druga strana."

A koliko je veliko razočaranje kod nekih starih članica EU, stavovima novih članica EU sa istoka kontinenta, pokazalo je nedavno jedno nediplomatsko zapažanje komesara za monetarna pitanja EU, porijeklom iz Francuske, Pjera Moskovisija (Pierre Moscovici). "Naša obaveza je bila da prihvatimo zemlje koje su pobjegle od sovjetske tiranije. I to smo učinili s entuzijazmom". A sada se međutim jasno pokazuju "velike kulturne razlike između nekih od tih zemalja i ranijih, starih članica EU".

U posebnoj poziciji se nalazi turska vlada, jer preko Turske u Evropu dolazi najveći broj izbjeglica. Turska je istina obećala da će zadržati izbjeglice od daljeg bijega i ponovo ih vratiti, ali to želi da dobro unovči. Kancelarka Merkel je, iako oštra protivnica turskog punopravnog članstva u EU, predsjedniku Erdoganu kratko prije izbora u Turskoj ponudila finansijsku pomoć, vizne olakšice i podršku u zaostalim pregovorima o pridruživanju Evropskoj uniji.

Ali, i pritisak EU je jak. Junker je naime nedavno u Evropskom parlamentu rekao da "bez obzira da li to nekom odgovaralo ili ne, sa Turskom se mora surađivati". On je u Parizu kasnije izjavio: Ako Turska otvori svoje kapije "doći će nam novih dva do tri miliona izbjeglica". "Evropa bi morala to Turskoj da plati."

Janis Emmanuilidis je uvjeren: "Erdogan bi mogao da zatraži mnogo a mi ćemo biti spremni da damo mnogo", naravno samo "ako on zaista bude uspio i da sprovede obećano". Evropljani su sami krivi što su "ovisni o Turskoj", jer su u izbjegličkoj krizi "dozvolili da se situacija toliko zaoštri". Emanulidis konstatuje: "Kohezija među državama članicama je veoma slab. A rasparčavanje je uzelo maha." On istina ne vjeruje da će Evropa da se raspadne zbog ovog problema, ali polazi od toga da je ovo "veoma veliko iskušenje", koje će Evropsku uniju da opterećuje još godinama.