Ivanka Brekalo - glumica sa 66 bratića i sestrični

Lik Emme Strobl iz ARD-ove televizijske serije “Ljubavna oluja” (Sturm der Liebe) poznaju mnogi u Bosni i Hercegovini. Emmu Strobl krasi otvorenost, iskrenost, istančan osjećaj za pravdu, strpljenje i gotovo uvijek dobro raspoloženje. U njoj ima podosta toga što prosječnog gledatelja – kako ženskog tako i muškog – jednostavno natjera da se, ako se baš odmah ne zaljubi u nju, a da ga onda barem u potpunosti osvoji i poželi upravo takvu osobu za najbolju prijateljicu ili barem – susjedu.

Sličnu reakciju će izazvati i “prava” Emma, alias Ivanka Brekalo. “Nije ni čudo da su baš mene izabrali za ovu ulogu. S Emmom imam stvarno puno sličnosti, obje nas ljuti nepravda, obje vjerujemo u ljubav a i tjelesno smo gotovo iste“, kroz smijeh objašnjava Ivanka aludirajući na svoj puniji, kako sama kaže, „seljački oblikovan“ stas. U televizijskoj seriji “Ljubavna oluja”, Ivanka Brekalo glumi dobrodušnu sobaricu Emmu koja se udaje za svoju veliku ljubav Feliksa koji je – „ni manje ni više“ nego suvlasnik hotela u kojem se čitava serija i odigrava.

Ova uloga za sada je prva i jedina koju je ova glumica porijeklom iz Bosne i Hercegovine, iz „sela u blizini Mostara“, odigrala na malim ekranima. Prije toga je glumila u manjim filmovima i kazalištima u Grazu i Beču.

Uzbudljiva ljubavna priča mame i tate Brekalo

I upravo na jednom takvom mjestu, u kazalištu u Mostaru, je i započela njezina životna priča, iako ona sama tada još nije ni bila na ovom svijetu. Njezini su se roditelji upoznali, negdje sredinom 70-tih godina, zaljubili i kako se to tada činilo – i razišli nakon svađe tijekom jedne kazališne predstave. Ivankin je otac potom otišao u Austriju, majka u Švicarsku – oboje „trbuhom za kruhom“, u potragu za lakšim i drugačijim životom nego što su im to nudile okolnosti u ondašnjoj Jugoslaviji. „I tko bi rekao, da će mene jednoga dana upravo kazališta magično privlačiti“, kroz osmijeh se zamišljeno pita Ivanka.

Međutim, mama i tata Brekalo očito nikada nisu u potpunosti izgubili kontakt. Dopisivali su se i pisma su nakon nekog vremena učinila svoje. Ponovno su se našli i doselili u Essen. I, nakon dvije kćeri, rodila se i treća – Ivanka, 14.03.1981. godine. Kasnije je slijedila još jedna.

Činjenicu da su njezini roditelji stranci, da kod kuće govore drugačijim jezikom od ostalih, primijetila je tek puno kasnije. “Imala sam sreću da sam odrastala u Rurskoj oblasti”, kaže Ivanka, „pa se nikada nisam osjećala drugačije ili kao stranac. Moje dječje društvo je bilo izuzetno šareno, u školi su bile zastupljene gotovo sve nacionalnosti pa sam mislila da je to normalno, da je svijet jednostavno takav”.

Na sljedećoj stranici: Kod mame na sarmu

Strah od ispita

Otvorenost i samopouzdanje stečeno u ovim ranim danima, uspjela je zadržati i kasnije. “Osim na prijemnim ispitima – to su situacije u kojima očito gubim hrabrost”, kaže Ivanka osvrćući se na razdoblje kada je gotovo uzaludno pokušavala upisati jednu od mnogobrojnih glumačkih akademija u Njemačkoj kao i onu Zagrebu. Prvi i drugi krug bi prošla s lakoćom, no u trećem, odlučujućem je, kako kaže, redovito gubila živce. “Nije ni čudo da me nisu primili. Nisam jednostavno bila u stanju pokazati sve što mogu”. Na kraju se “reda radi” prijavila i na Glazbeno-glumačku akademiju u Austriji, u Grazu. “Vjerojatno ovdje zapravo nisam željela studirati pa mi je bilo svejedno. Time je nestala trema i konačno sam primljena“, prisjeća se Ivanka.

Snjeguljica i sedam patuljaka u režiji Woodyja Allena

Na pitanje kako su reagirali roditelji kada im je priopćila da želi postati glumica, Ivanka odgovara da su reakcije bile pozitivne ali popraćene i po kojim zabrinutim uzdahom – “uf, ajde, ako baš moraš, ako baš hoćeš...”. “Mama i tata su dobro procijenili ovo zanimanje, od glume je teško živjeti jer uloge poput ove u 'Sturm der Liebe' se ne događaju baš svaki dan. Konkurencija je velika i kriza se trenutno osjeća posvuda”, kaže Ivanka.

Na obavezno pitanje, koji joj je kao glumici najomiljeniji film, ona daje pomalo neobičan odgovor: “Znam da zvuči čudno, ali to je Snjeguljica i sedam patuljaka. Ta mi se priča toliko svidjela i njezin lik toliko osvojio da me eto, ne popušta niti danas”, kaže Ivanka.

Što se tiče kolega, ostalih glumaca, ne želi nikoga posebno izdvojiti, “kako nikome ne bi nanijela nepravdu”. No, po pitanju redatelja, ovdje bez razmišljanja odgovara: “Woody Allen – pošto njegovi filmovi zahtijevaju baš takvu glumu kakva se meni najviše sviđa”.

Vikendima u Essen, mami na sarmu

Ivanka Brekalo danas s dečkom živi u blizini Münchena, vikendima često putuje u Essen, kada je, kako kaže, “preplavi čežnja za maminom sarmom, domaćim bijelim kruhom ili pak običnom pitom od krumpira”. Ljetne praznike kao i uvijek provodi u “selu pored Mostara” ali svrati i do Makarske rivijere.

“Imam jako veliku obitelj koju stignem vidjeti samo preko ljeta – ukoliko se svi uspijemo okupiti”, kaze Ivanka i dodaje da ukupno ima čak 66 bratića i sestrični.

Trenutno radi na manjim filmskim projektima, a na malim ekranima bi se trebala ponovno pojaviti – u seriji “Sturm der Liebe” – i ne bude li nikome nanijeta nepravda, zasigurno ćemo je opet vidjeti kao uvijek nasmijanu, opuštenu i veselu – Emmu Strobl.

Autorica: Željka Telišman

Odg. urednica: Marina Martinović