1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Evropa

Italijani više cijene papu nego Nijemci

Katolička crkva je poslije afere sa biskupom Vilijamsonom, koji je negirao holokaust, znatno izgubila na vjerodostojnosti u Njemačkoj. Ali među Italijanima ništa se nije promjenilo - papa je i dalje popularan.

Bivši britanski premijer Tony Blair doveo je u pitanje Papin stav prema homoseksualnosti tvrdeći da većina vjerskih vođa mora ponovo promisliti o tome pitanju.

Bivši britanski premijer Tony Blair doveo je u pitanje Papin stav prema homoseksualnosti tvrdeći da većina vjerskih vođa mora "ponovo promisliti" o tome pitanju.

U Italiji su papini potezi u posljednje vrijeme bili meta oštrih kritika. Reakcije su bile brze, čak mnogo brže nego u drugim državama. Međutim, prašina se isto tako brzo slegla. Notke Volf, istaknuti predstavnik Benediktanaca, pratio je najnoviji razvoj stvari. „21. februara pojavio se članak u novinama „Žornale“ u kome su tradicionalisti likovali. Oni bi sada rado preuredili crkvu i preuzeli stvar u svoje ruke. Međutim, prašina se brzo slegla. Italijanska javnost je u događanja nedovoljno upućena. Italijani su smireno reagovali i to već odavno više nije tema medija.“

Ugrožen papin ugled

Papa Benedikt XVI se u međuvremenu potrudio da otkloni sumnje, ali je njegov ugled svakako bio ugrožen. “U Njemačkoj svakako, ali nikako u Italiji. Kod pojedinih teologa sigurno, ali ne i kod naroda. Iz razgovora sa ljudima vidim da oni poštuju papu. Kažu da je on Nijemac i da daje jasnu orijentaciju , a to se jako cijeni. Više nego kod nas u Njemačkoj. Ja sam iznenađen zbog toga.“

Papst Benedikt Amtseinführung

U Italiji, a posebno u Rimu, je poštovanje pape duboko ukorijenjeno. Kritike se čuju rijetko, osim od ljevice koja je sve do kraja 19. vijeka bila u sukobu sa Vatikanom. „U Italiji je, u intelektualnim krugovima, uvijek postojao jedan manji antiklerikalni talas. Mogu da razumijem da u jednoj zemlji, u kojoj je crkva uvijek istupala pompezno i moćno, postoji antiklerikalni talas koji se protivi pretjeranoj moći crkve.“

Za Italijane biti hrišćanin znači biti katolik. To proizlazi iz činjenice da su anglikanaci, luteranaci ili pravoslavci u manjini. Pojedinci postaju dio crkvene zajednice krštenjem. Ne postoji državni registar vjernika ili pak crkveni porez. Crkvene opštine se finansiraju putem dobrovoljnih priloga.

„U Italiji od skoro postoji nešto slično crkvenom porezu, naime - kulturni porez. Građani mogu sami da odluče kome žele dati taj novac. Na veliko iznenađenje, najveći dio poreza odlazi crkvama. Italijani poznaju narod i znaju koliko je izražena korupcija. Crkva ipak uživa najveće povjerenje.“


Autor: Korina Milštet/Zorica Dragićević

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić