Istraživačko novinarstvo u krizi?
31. juli 2010Istraživačko novinarstvo također košta. Ekonomska kriza je pogodila i medije čak i u najrazvijenijim zemljama svijeta, naprimjer u Americi. U posljednje dvije godine mnogo novinara u Sjedinjenim Američkim Državama je ostalo bez bez posla, a mediji bilježe znatno manje prihode. Da li je time u pitanje dovedeno istraživačko novinarstvo u Americi?
Američki mediji imaju sve manje novca
Samo tokom 2009. godine, prihod novina od reklama se smanjio za četvrtinu. Isti prihodi su se na televizijskim stanicama smanjili za 8 procenata, a na radiju za 22 odsto. Od 2007. do danas, bez posla je ostalo oko 15.000 urednika i novinara. Među njima je veliki broj istraživačkih novinara. Oni su bili preskupi, a njihov rad oduzima mnogo vremena. Ko će u budućnosti otkrivati skandale, predano i uporno sakupljati informacije i sastavljati hiljade djelova slagalice? Novinar Nick Penniman smatra da istraživačko novinarstvo ionako ne smije imati motiv u zaradi, te da bi trebalo da bude organizirano kao posao od opšte koristi, kao što je to slučaj sa organizacijom „Huffington Post Investigative Fund“:
„Smatram da je to rješenje koje će ovu vrstu novinarstva održati u životu. Ne jedino, ali jedno od rešenja“.
Cilj nije da se napravi najbolja internet-stranica
Novinari pomenute organizacije se finansiraju donacijama. Tako je i sa „ProPublic“, fondacijom za istraživačko novinarstvo. Za nju radi 32-oje novinara. Šef organizacije je Paul Steiger, bivši glavni urednik „Wall Street Journala“. Sa 65 godina, kada se obično odlazi u penziju, Steiger je rješio da se upusti u eksperiment pod nazivom „Novinarstvo za opšte dobro“. Internet-ponuda „ProPublick“ je bogata, ali, kako kaže Steiger:
„Naš cilj nije da napravimo najbolju internet-stranu, već da djelujemo na svijet“.
Dvije pomenute organizacije djeluju različito. „ProPublic“, na primjer, svoja istraživanja finansira dobrovoljnim prilozima i besplatno objavljuje u jednom „tradicionalnom“ mediju, na primer, u „New York Timesu“. Steigerov moto glasi:
„Bolje je priču objaviti jednom, ali na naslovnoj strani nekog poznatog lista, nego je štampati u 50 novina na 19. strani“.
Autori: Nicole Markwald / Saša Bojić
Odgovorni urednik: Senad Tanović