Ägypten Kommentar

Napokon! Egipat je slobodan - uzvikuju demonstranti u Kairu i širom Egipta. Revolucija je uspjela. Vladara je odnijela bujica zvana demokratija. Vidjeli smo kako se piše istorija. Dirljiv trenutak. Ovdje se nameće poređenje sa promjenama u Evropi 1989. godine. Hosni Mubarak je spoznao da više nema nikakvih šansi da predvodi neophodnu predaju vlasti u ruke naroda. Trebao je otići još u četvrtak. Međutim, na taj korak se odlučio 24 sata kasnije. Radost Egipćana je velika.

Pitanje koje se sada postavlja glasi – šta će se desiti sa Egiptom? Da li će vojska zamijeniti Mubaraka na mjestu šefa države i stvoriti uslove za prelazak na pravu demokratiju? Svi se nadamo i želimo da uspije ovaj veliki eksperiment. Evropa i SAD moraju stajati iza svojih riječi i ponuditi svaku moguću pomoć za demokratsku izgradnju Egipta - političku i finansijsku.

Pomoć je neophodna – ako je Egipćani žele

Evropska ministrica vanjskih poslova Catherine Ashton je izjavila da je EU spremna podržati demokratske procese. On sada mora sjesti u naredni avion koji leti u Kairo i sa riječi preći na djela. Naravno, ukoliko to želi novo egipatsko vodstvo. Za Mubarakovu ostavku nisu zaslužne EU i SAD. Ovo je pobjeda Egipćana i tako treba i ostati.

SAD i Evropa moraju iza kulisa koristiti svoj uticaj, ukoliko ga imaju, kako bi stanje u zemlji ostalo stabilno i kako se promjene ne bi negativno odrazile na egipatski mir sa Izraelom koji je garantovao Hosni Mubarak. Evropa se mora pobrinuti da demokratske snage dobiju vlast u Egiptu. Revolucija ne smije voditi teokratiji po iranskom modelu ili stanju u pojasu Gaze gdje je na vlasti Hamas.

Za stabilnost sjeverne Afrike i Bliskog istoka je odlučujuće pitanje – da li će iskra demokratije zasjati i u drugim državama. Trenutno se možemo diviti, posmatrati sa simpatijama i nadati da će ova istorijska revolucija ostati mirna.

Autor: Bernd Riegert/Mehmed Smajić

Odgovorni urednik: Zorica Ilić