Istočna Njemačka i čokolada

Njemačka najstarija fabrika za proizvodnju čokolade – tako sebe sama s ponosom naziva firma Halloren. Za sve one koji su odrasli u istočnoj Njemačkoj, u bivšem DDR-u, to nije ništa novo. No na zapadu ove zemlje samo mali broj ljudi poznaje ovu firmu. Osnovana prije 2 stotine godina kao pekara za medenjake, Halloren je postala prestižna firma u nekadašnjem DDR-u. Pa čak su i promjene do kojih je došlo u ovoj zemlji uspješno prevladane: Danas firma zapošljava 33O radnika i pravi promet u iznosu od 29 miliona Eura godišnje. U produkcionom dijelu ove fabrike se malo provrtila i autorica narednog priloga Grit Hofmann i evo šta je zabilježila...

Lijeva prenosna traka transportira smedje brašno, a desna bijelo. Odozgo u jednu mašinu padaju kakao i krema od šlaga. Dole ispod, izlaze čokoladne kugle: njihova jedna polovica je smedja, druga bijela. Potom kugle brzo prolaze kroz takozvano čokoladno kupatilo, i eto je, Hallorenkugla je tu,...

Od 1952. godine ona je takoreći prodajni šlager medju kupcima. Doduše postoje još i pojedine egzotične sorte kao što su Latte Machiato ili crvenkasta narandža, no originali su još kao iz doba DDR-a. To mora da zna Elke Zachow, koja u firmi Halloren radi već 37 godina:

"Da, sirovine za proizvodnju su ostale iste. Receptura odgovora onoj staroj, samo se još promjenila tehnologija”, kaže Elke Zachow.

I to još uvijek dobro šmeka. Firma Halloren je u prošloj, 2OO6. godini sa svojim kuglama i pralinama ostvarila dobit od gotovo milion Eura. Šef kuće je Klaus Lelle. Ovaj po rodjenju zapadni Nijemac već deset godina vodi fabriku za proizvodnju čokolade, Halloren. Njegov omiljeni proizvod ?

”To uvijek ovisi od naših novih proizvoda. Onaj najnoviji je uglavnom taj kome se uvijek vraćam te kojeg najviše volim, a to je naš mačiji jezičak ”.

Mačiji jezičak je zapravo štapić od neobranog mlijeka, koji upravo tako i izgleda. No i pored ljubavi prema ovoj istočno-njemačkoj tradicionalnoj čokoladi, za Klusa Lellea sam početak rada u firmi Halloren nije bio baš tako sladunjav:

”Morao sam da mijenjam moj način rukovodjenja. Radnici u firmi Halloren su svi bili bolji u doba DDR-a. Ljudi su bili elitni i ponosni i 1997. još uvijek su mislili da su najbolji. No da je mušterija uvijek najvažniji, to svima nije baš bilo jasno".

Danas one najbolje i najskuplje praline se još uvijek proizvode ručno. Na drugom spratu ove fabrike jedna žena u bijelom mantilu popunjava praline sa tečnom čokoladom, druga ih opet valja u prašku od šampanjca, u jednom ogromnom loncu...

Ručni rad u ovom poslu ni ubuduće neće sasvim nestati, smatra slastičarka Pia Hoffmann:

”S jedne strane smo sretni da se mašinama ovakvi poslovi ne mogu uraditi. Jer mašine ne prave spirale. To će uvijek ostati ručni rad. I u budućnosti”.

U proteklom mjesecu Maju ova firma je otišla na berzu. S svježim kapitalom od 16 miliona Eura direktor ove kuće Klaus Lelle želi da investira u nove proizvode te prije svega u marketing. Tako da ovi slatkiši ubuduće ne budu samo u ustima ljudi u istočnoj Njemačkoj:

”Tu naravno želimo da investiramo u dalji rast naše proizvodnje, i to ne samo u starim njemačkim saveznim zemljama gdje još uvijek vidimo dovoljan potencijal".

Pa ipak dok se proizvodi firme Halloren nalaze u prodavnicama izmedju Hamburga i Münchena, reklama se ipak pravi kod kuće. Tu imate dojam da se nalazite u nekoj vlastitoj čokoladnoj sobi. Jer je tu sve napravljeno od čokolade i marcipana: Sofa, sto, ruže pa čak i vazne. Posjetilac Britta Reichmann o tome kaže:

"Totalno super – u prvi momenat čovjek ne zna da li je to od čokolade, ili je sve pravo, super".

Britta Reichmann je prvi put posjetila fabričku halu. U saveznoj zemlji Hessen odakle ona potiče, tek svaki četvrti čovjek zna za čokoladu firme Halloren.

No to bi se brzo moglo promijeniti. Britta Reichman je u svakom slučaju fabrički prostor za prodaju napustila sa punim kesama...