Istanbul: Napad u zatrovanoj atmosferi

Doručak 01. januara, početak nove godine, u Turskoj je djelomice omiljena, djelomice omražena tradicija. Tradicionalno muslimani Novu godinu slave u skladu sa islamskim kalendarom. Ove godine, po tom kalendaru, je to 21. septembra. No posebice sekularni Turci u velikim gradovima u zemlji slave Novu godinu po greogijanskom kalendaru. Njihovi konzervativni sunarodnjaci to najčešće toleriraju, drugi su međutim manje tolerantni i u toj proslavi vide napad na muslimansku kulturu.

I država izražava sve veću kritiku prema ovom prazniku. 2003. godine je, kako izvještava online-magazin Al-Monitor, služba za pitanja religije Diyaner na proslavu Nove godine još uvijek gledala bivalentno. Ona je dio univerzalne kulture, kao Majčin i Očev dan i jasno se razlikuje od kršćanskih praznika kao što je Božić, citira saopćenje ovog ureda portal Al-Monitor. Ovaj benevolentni, ali u najmanju ruku indiferentni stav, pripada prošlosti. "Proteklih godina su očitovanja Diyaneta dobila manje pozitivan ton. Sada se navodi da su praznici poput ovog strani muslimanima i njihovoj kulturi, navodi Al-Monitor.

"Nema prijateljstva sa nevjernicima"

Ovu poruku dio stanovništva prihvaća. Kratko prije Božića su pristalice konzervativno religiozne Organizacije mladih protestirale protiv sve omiljenijih kršćanskih božićnih simbola među sekularnim Turcima, izvještava Al-Monitor. Njihovo nezadovoljstvo je bilo usmjereno pri tome ne samo protiv praznika. "Oni (sekularni Turci - op. red.) napuštaju vjernike i stvaraju prijateljstva sa nevjernicima. Traže li oni čast i dostojanstvo na njihovoj strani? Sva veličina i čast su kod Alaha."   

Teroristički napad u Istanbulu se nije dogodio samo u vrijeme kulturoloških napetosti. On se dogodio u trenutku oštre promjene vanjskopolitičkog kursa. Od početka ustanka u Siriji se turska Vlada pod vodstvom konzervativnog premijera i kasnije predsjednika država Erdogana stavila protiv sirijskog predsjednika Al-Asada i i jako se založila za njegov odlazak s vlasti. Vlada u Ankari je također stalno optuživana za to logistički podržava sunitske ekstremiste i da im nudi mogućnosti povlačenja na turskoj teritoriji. Novinari Can Duendar i Erdem Guel iz turskog lista Cumhurriyet su izvještavali o odgovarajućim akcijama u tom smislu. Nakon toga su osuđeni na - još uvijek nepravosnažnu - višegodišnju kaznu zatvora.

Politički obrat u politici prema Siriji

Za mnoge je Turska iznenadno posljednjih sedmica poduzela radikalnu promjenu kursa. Ona je započela suradnju sa Rusijom i Iranom, pri čemu se obje ove zemlje bore na strani Bašara al-Asada i njegovog očuvanja vlasti. Turski ministar vanjskih poslova je kratko prije Božića skupa sa svojim ruskim i iranskim kolegama po dužnosti potpisao tzv. "Moskovsku deklaraciju". U njoj su trojica diplomata potvrdila "njihovo potpuno poštovanje suvereniteta, nezavisnosti, jedinstva i teritorijalnog integriteta Sirijske arapske republike". To je ništa manje nego indirektno saopćenje o tome da bi Asada trebao ostati na vlasti. 

Sada postignuti zaokret bi mogao imati efekt na pristalice "Islamske države" u Turskoj, napisao je u listu "Ray al-youm", koji izlazi u Londonu, politički analitičar Abdelbari Atwan. "Može se pretpostaviti da ova promjena doprinosi tome da bi Turska mogla skliznuti u krvavi potres terorizma. Njena politika i pozicija su konfuzne, političko vodstvo je izgubilo svoj kompas. To joj je donijelo mnoštvo neprijatelja", kaže Atwan.

Poruga prema IS-u

Teroristi, koji su izveli napad u Novogodišnjoj noći, su napali u politički difuznoj situaciji, piše bivši novinar lista Huerriyet, Buelent Mumay, u njemačkom Frankfurter Allgemeine Zeitung-u. U napadu IS-a u Ankari u oktobru 2015. godine, u kojem je život izgubilo 100 ljudi, tadašnji premijer Davutoglu je terorističku organizaciju označio "skupinom ljudi koje je zbližio bijes". Njegov zamjenik Emrulah je otišao korak dalje i rekao: "IS ubija, ali ne muči". 

Osim toga, kako dalje piše novinar Mumay, IS u Turskoj nije bio progonjen onako kako bi to bilo prikladno. "Ali što očekivati od zemlje u kojoj se nakon napada u Parizu moglo voziti ulicama automobilima iz kojh se trubi i koji su nakićeni zastavom Islamske države? Ovdje na razumijevanje nailaze i zvižduci tokom minute šutnje na nogometnim stadionima posvećenih žrtvama terora Islamske države", kaže Mumay.

Smirivanju stanja bi mogle malo doprinijeti i neke izjave predsjednika Erdogana. Erdogan je, ponavljajući nejasne aluzije, uznemirio stanovništvo, kaže Kristian Brakel, šef ureda Fondacije Friedrich Ebert u Istanbulu za DW. "Postoje, kako je rekao Erdogan, nevidljive ruke, nevidljivi neprijatelji koji pokušavaju naštetiti usponu Turske. To bi , shodno tome, mogli biti Amerikanci, Jevreji, Europljani, Nijemci", kaže Brakel. U povodu novogodišnjeg govora Erdogan je svoje aluzije još jednom ponovio. "Terorističke organizacije su samo vidljivo lice i alat ove borbe", izjavio je predsjednik Turske. "Mi se u osnovi borimo protiv sila iza tih organizacija", rekao je Erdogan. Koje su to sile on nije precizirao.

Zločin očito nije ujedinio Tursku u obrambenoj borbi. Brojni su primijetili da se predsjednik Turske o smrti većinom sekularnih gostiju u noćnom klubu nasuprot svom običaju oglasio samo u pismenom obliku, ali ne i usmeno.