1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Komentar

Ista prava i iste šanse za sve

Dok Evropa stari, globalni trend ide u sasvim suprotnom pravcu. Narednih dana će nas biti sedam milijardi, a za 40 godina taj broj će se povećati na devet. To će poremetiti ravnotežu i politici dati sasvim nove zadatke.

default

Nema mjesta za paniku - svijet neće propasti zato što ga sada naseljava sedam milijardi ljudi, ne bi trebalo da nas mnogo brine taj broj. Mnogo veće pitanje je, zapravo, kakve političke ali i ekonomske posljedice donosi sa sobom ovakav razvoj situacije. A pitanje koje se nameće prije svih glasi: kako treba da se promijeni naša politika u pogledu velikog porasta svjetskog stanovništva.

Ute Schaeffer

Ute Šefer

Šta se onda dešava? - pita se u svom  komentaru glavna urednica Radija Dojče vele Ute Šefer.

Obrće se odnos industrijski razvijenih zemalja i zemalja u ubrzanom indstrijskom razvoju. Najveći porast stanovništa bilježi se u najsiromašnijim regionima. Evropa nezaustavljivo stari. Prema proračunima Evropske unije starom kontinentu će biti potrebno 25 miliona migranata kako bi održao životni standard i bezbjednsone sisteme. Evropa bi tako kao jedini veći region u svijetu trebalo da doživi u narednoj deceniji demografski sunovrat: 2050. se predviđa da će u Evropi živjeti 664 miliona ljudi, a danas ih ima 731 milion. Posebno su pogođene istočno evropske zemlje, zemlje srednje Evrope, ali i zemlje na jugu kontinenta. A evrospki privredni rast će se samo iz ovih razloga značajno usporiti.

No, nije sve tako crno. Mnogo više se radi o tome da ovakav razvoj prati efikasna politika. Porast broja stanovnika Planete imaće velike posljedice po bezbjednost, stabillost i prosperitet širom svijeta. Već za nekoliko godina stanovništvo Jemena će biti u prosijeku za oko 32 godine mlađe u odnosu na prosjek Evropljana. Dok je prije stotinu godina u gradovima živjelo 22 miliona ljudi, 2050. se očekuje da to bude brojka koja će premašiti pet milijardi. Jer, oni koji nemaju ni vode ni hrane, kako bi prehranili sopstvene porodice, uputiće se ka bogatim društvima.

Međutim, naša, kako unutrašnja tako i spoljna ekonomska politika i politika razvoja je stidljiva kada su u pitanju odgovori na ovakve izazove. Evropa je tu doduše pravi izuzetak. Jer, pokušava da usaglasi svoju spoljnu politiku i politiku prema susjedima. Ali, kada se radi o ekonomskim interesima i interesima za vrijedne sirovine, onda se svako rado usredsređuje na svoj sopstveni put.

Ali, politika za sedam ili devet miljardi stanovnika ne može da se bazira na idejama nacionalne države. Takođe i politika usamljenog svjetskog policajca, što je politika koju vode Sjedinjene Države u kriznim regionima, na duže staze neće dati rezultata. Umjesto toga je mnogo bolja izgradnja multilateralnog pristupa i institucija. Za to postoji mnogo primjera, ali navešću samo dva: koordinisana podrška NATO-a Libiji, jačanje Međunarodnog krivičnog suda. A jedna politika za devet milijardi ljudi znači i povratak sopstvenim interesima: jače oporezovati raspodjelu resursa, razvojnu politiku ne posmatrati samo kao humanitarni instrument, već kao politiku na više nivoa koja ima dejstvo na potrošnju, kako bi se shvatila naša ekonomska politika.

Jedna pak politika za devet miljardi stanovnika zajednice svjetskih naroda ne može da na predstojećem samitu o klimi u Durbanu nevoljno prihvati kompromis. Ona ne bi smjela tolerisati da se razvojnom politikom rekonstruiše ono što smo stvorili nejednakim ekonomskim interesima i poljporivrednim subvencijama. Jedna svjetska politika, koja bi efikasno radila na ovim izazovma, mora jasno staviti do znanja da je razvijanje jednog regiona direktno povezano sa nazadovanjem drugog. Jer, ozbiljne razlike u bogatstvu nisu održive na duže staze. I politika za devet milijardi ljudi mora da stremi ka cilju: ista prava i obaveze, iste šanse i rizici za sve.

Autor: Ute Šefer / Svetozar Savić

Odgovorni urednik: Senad Tanović