1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Politika

"'Islamska država' želi da oslabi vladu Turske"

Granice Turske dugo nisu bile prepreka za simpatizere 'Islamske države'. Međutim, već nekoliko mjeseci se Turska aktivno bori protiv IS-a. Zato je Erdoan u očima te organizacije postao neprijatelj, tvrdi Günter Meyer.

Deutsche Welle: Da li atentat u centru Istanbula, izveden ovog utorka (12.1.2016.) nosi potpis terorističke organizacije Islamska država?

Günter Meyer: Sve govori u prilog tome. Već smo imali prvi sličan atentat u junu 2015. u Suruçu, u blizini granice sa Sirijom. Nakon toga su zabilježena dva napada u Ankari sa oko 100 mrtvih i više od 240 ranjenih. Posljednji napad se uklapa u taj niz, imajući posebno u vidu da se propaganda IS-a proteklih mjeseci fiksirala na turskog predsjednika Erdogana (Erdoan). U svojim propagandnim porukama oni pozivaju na borbu protiv njega. U propagandnom magazinu "Dabiq" se Erdogan i Obama predstavljaju kao dva najveća protivnika IS-a. Stoga sve ukazuje na to da IS također nosi odgovornost za napad u Istanbulu.

U međuvremenu je turska policija uhapsila državljane Rusije koji su osumnjičeni za napad. Kako vi gledate na to?

Kada govorimo o uhapšenim državljanima Rusije, onda se vrlo vjerovatno radi o džihadistima sa Kavkaza, posebno Čečenima. Posmatrajući situaciju od jeseni 2014. upravo iz regiona Kavkaza je u redove IS-a otišlo oko 1.500 boraca. Turska je dozvoljavala njihov tranzit ka Siriji i Iraku, baš kao što je ćutke gledala na pristizanje oko 2.000 boraca iz muslimanskih republika bivšeg Sovjetskog Saveza. Svi oni su se pridružili IS-u.

Turskoj se stalno prebacuje da zatvara oči pred aktivnostima IS-a u vlastitoj državi. Čak se kaže da to čini upravo zbog toga što se pripadnici IS-a bore u Siriji. Zbog čega se onda sama Turska nalazi na udaru IS-a?

Günter Meyer

Günter Meyer

U prošlosti je bilo tako da IS svojim djelovanjem podržava dva najvažnija cilja koja je turski predsjednik Erdogan htio da postigne u susjednoj Siriji. To je u prvom redu rušenje režima Bašara el Asada uz uspostavu sunitske, pro-turske vlade. I drugo: Erdogan po svaku cijenu želi da spriječi formiranje autonomnog kurdskog regiona, ili čak kurdske države na području Sirije, uz granicu prema Turskoj. Raniji vojni uspjesi takozvane "Islamske države" protiv Kurda na sjeveru Sirije , pa čak i osvajanje grada Kobanea, stoga su bili u interesu Turske.

Ono što sada doživljavamo je preokret, prvenstveno zbog toga što je Turska dozvolila SAD da koristi vojnu bazu Indžirlik za zračne napade protiv IS-a. I njemački avioni tipa Tornado su stacionirani na tom aerodromu. To ni u kom slučaju nije u interesu terorističke milicije IS.

Time je Turska postala dio koalicije protiv IS-a, ali istovremeno slabi tu koaliciju jer se bori protiv Kurda. Da li je to moguće uskladiti?

Turska u prošlosti ne samo da je podržavala isporuke oružja i druge opreme za IS, nego je omogućila i slobodan prolaz stranih boraca IS-a ka Siriji. Ranjeni borci IS-a su liječeni u turskim bolnicama. I finansijska podrška islamističkoj miliciji, koja je stizala iz cijelog svijeta, odvijala se preko Turske. Turska je istovremeno profitirala od kupovine sirijske nafte i time garantovala važne prihode za IS. Sada je na djelu jasan preokret. Podrška Islamskoj državi u Turskoj je znatno opala zahvaljujući pritisku SAD.

Ko bi mogao da vodi borbu protiv IS-a, što žele i Ankara i Vašington, ako ne Kurdi?

Iz ugla gledanja SAD, najveću nadu predstavlja ujedinjena opozicija koja se 10.10.2015. ujedinila u "Alijansu demokratskih snaga Sirije". Nju čini oko 20.000 boraca Kurda, 5.000 Arapa sunita sa sjevera Sirije, plemenska milicija Schammar i milicija asirsko-aramejskih kršćana. Oni su se ujedinili uz podršku SAD i one ih snabdijevaju oružjem. Te trupe su osvojile velike teritorije koje je držao IS. Baš prije dvije sedmice su preuzele kontrolu nad velikom branom na Eufratu i time prekinule važnu liniju snabdijevanja IS-a koja je spajala Alepo i Mosul. One napreduju u pravcu Alepa. Prijete da zauzmu i sirijski grad Manbidž, koji je jedno od najvažnijih uporišta IS-a. Ova alijansa je postigla velike uspjehe uz podršku SAD-a.

Gubitkom grada Tel Abiad IS je izgubio najvažniju vezu ka Turskoj. Da li IS sada želi svima da pokaže da je nakon ovih bitnih poraza još uvijek tu i da može da udari?

To može da igra određenu ulogu u svemu ovome. IS je u međuvremenu izgubio oko 30 odsto svojih teritorija. Znači da bi ti gubici mogli da budu direktan povod da se upravo sada krene protiv Turske i da se nastavi pritisak na vladu u Ankari.

Koliko je IS snažan u samoj Turskoj?

IS ima brojne simpatizere. Procjenjuje se da ima više od 500, negdje se govori i oko 1.500 državljana Turske koji su pristupili IS-u, a brojni među njima se i bore u Siriji, odnosno u Iraku.

Da li je napad u Istanbulu izvršen kako bi se ugrozio turizam ili vlada u Turskoj?

Direktan napad na Tursku je malo vjerovatan, ali ostaje prijetnja stabilnosti ove države. Poruka glasi: "Ako i dalje budete bili protiv nas, onda će napadi postati još jači." IS je pokazao da su upravo napadi na privredne ciljeve imali efekta. Napadi u Tunisu su doveli do toga da je turizam u toj zemlji pao na koljena. Privredna situacija se sve više pogoršava. Napad na avion s ruskim turistima iznad egipatskog Sinaja doveo je do masovnog pada broja turista u Egiptu. IS jasno slijedi cilj privredne destabilizacije Turske, kako bi se oslabila pozicija vlade u Ankari.

Profesor Günter Meyer je predavač na Univerzitetu u Mainzu. Tamo rukovodi radom Centra za istraživanje arapskih zemalja.

S njim je razgovarala Diana Hodali