Islamofobija sve prisutnija u Evropi

List Die Presse o nedavnoj odluci francuske Vlade o zabrani nošenja burke piše:

„Zapadna svijest doživljava pravu krizu kada je u pitanju prihvatanje drugog. Cijela stvar je mogla uzeti još veće razmjere da se evropski zakonodavci nisu pridržavali principa antirasizma i obaveznog poštovanja ličnih sloboda. Kakvu prijetnju za 65 milona Francuza predstavlja nekoliko stotina ili možda hiljadu žena koje nose burku?"

Autor teksta međutim odgovornost pripisuje i „amaterskoj opsesiji muslimanskih zajednica u Evropi, koje vjeruju da budućnost islama zavisi od nošenja nikaba i puštanja brade. Takav stav će samo dovesti do porasta islamofobije u Evropi. Upravo radikalni islamski pokereti koji odbijaju integraciju i koegzistenciju u Evropi će profitirati od porasta islamofobije,” piše Die Presse.

Pročitajte na sljedećoj stranici: EU ujednačava politiku prema potražiocima azila

EU ujednačava politiku prema potražiocima azila

Evropska komisija radi na boljem usklađivanju politike prema potražiocima azila u EU. Da li će prijedlozi Komisije poboljšati aktuelnu situaciju? O tome list Financial Times Deutschland pored ostalog piše:

“Evropska unija je na putu da prihvati zajedničku politiku o potražiocima azila. Prednost takve politike bila bi u tome što bi se izbjeglice mogle osloniti na iste standarde bez obzira u kojoj zemlji podnesu zahtijev za dobijanje azila. Trenutno u zemljama članicama EU postoje brojne razlike kada je u pitanju sistem tretiranja azilanata.

Neke od njih priznaju progon na osnovu spola ili seksualne orijentacije, druge međutim ne. Neke zemlje izbjeglice vraćaju na Kosovo ili u Irak, druge ne. U nekim zemljama čak i ne postoji funkcionalan sistem za obradu zahtjeva azilanata. Stoga bi za takve zemlje usvajajne zajedničkih standarda u svakom slučaju donijelo porednosti.

Neophodno je također poboljšati situaciju kada je u pitanju i prihvatanje izbjeglica. U Njemačkoj se naprimjer dešava da izbjeglice godinama moraju boraviti u prihvatnim centrima gdje su vrlo loš uvijeti i gdje im se dijele paketi s hranom. To se dešava iako bi za općine bilo jeftinije da te osobe smjeste u normalne stanove ili da ima daju izvjesnu finansijsku pomoć koja bi im omogućila da se sami snabdjevaju. Čak ni mediciska njega nije uvijek omogućena ni kada su u pitanju traumatizirane izbjeglice.

Pored toga, dešava se da proces za dobijanje azila traje jako dugo, da se izbjeglice među kojima su djeca, starci i bolesni, u iznenadnim policijskim akcijama preko noći prisiljavaju na povratak. Zbog ovih razloga se može pozdraviti incijativa Evropske komisije o usklađivanju prava za dobijanje azila. Time bi se prognanim i zlostavljanim omogućio dostojanstveniji život,” piše Financial Times Deutschland.

Izbjeći zloupotrebe

Isti list donosi komentar koji kritikuje prijedloge Evropske komisije jer oni omogućavaju zloupotrebu:

„Dalja harmonizacija evropske politike prema potražiocima azila je ispravna. EU kao zajednica bez unutrašnjih granica treba biti ’zaštitni prostor’ za sve prognane i treba se prema izbjeglicama odnosti na dostojanstve način. Zajednički standardi su stoga potrebni jer bi doveli do pravdene raspodjela obaveza među članciama EU. Ipak Evropska komisija je pretjerala u svojim prijedlozima. Cilj bi morao biti bolja i brža zaštita prognanih ali ne i pružanje mogućnosti da se zloupotrijebi pravo na dobijanje azila.

Treba pohvaliti prijedlog da se za obradu zahtjeva za dobojanje azila odredi rok u trajanju od šest mjeseci do godinu dana. Međutim, istovremeno bi se svim podnosiocima zahtjeva trebalo pružiti pravo na sveobuhvatn ljekarski pregled, angažovanje prevodioca i priznati opći psihički problemi podnosioca zahtjeva. Država treba dakle da finansira advokate i plaća socijalnu pomoć – bez obzira na uspjeh ili neuspjeh podnešenog zahtjeva.

Takvi prijedlozi ne vode do željenog cilja i ne mogu se finasirati. Posvuda bi pažljiva obrada zahtjeva za dobijanje azila trebala postati standard isto kao i mogućnost dobijanja medicinske njege. Pogrešno je međutim otvarati vrata koja bi omogućila zloupotrebu. Koristi od toga imale bi samo krijumčarske bande i trgovci ljudima."

Autor: Belma Fazlagić

Odg. ured.: Z. Arbutina