1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Islam nije diskretan, ali nije ni opasan

Dolazak milion izbjeglica u Njemačku za Nijemce ne znači samo susret sa mnoštvom stranaca koji ne znaju njihov jezik i ne poznaju njihovu kulturu, već i susret sa islamom. To se mnogima ne dopada.

Sumte, idilično mjestašce u Donjoj Saksoniji sa oko sto stanovnika, preko noći je postalo jedna od glavnih tema njemačkih medija. Razlog: u praznu poslovnu zgradu na rubu naselja useliće se izbjeglice, i to, kako se očekuje, oko hiljadu ljudi. Znači da će se broj stanovnika sela udesetostručiti.

To nije svima po volji. Kako stoje stvari za protivpožarnom zaštitom, kanalizacijom i odvoženjem smeća? - samo su neka od pitanja koja su mještani postavljali na informativnom sastanku sa predstavnicima opštine. Bilo je i onih koji nisu imali konkretna pitanja, ali su ipak bili zabrinuti: "To su sve muslimani - a oni nas mrze", rekla je tako jedna gospođa u publici.

Nepovjerenje prije svega prema muslimanskim izbjeglicama prisutno je u svim društvenim slojevima, uz određene razlike u intenzitetu. Odakle ono zapravo potiče?

"Riječ je o strahu koji nema uporište u realnosti", piše muslimanska publicistkinja Kola Marijam Hibš za internet-portal "Most" (Qantara): "Njega podstiče politička retorika i on je prije svega proizvod neznanja i fantazije". Za nju su muslimani prije svega projekciona površina za neriješene probleme drugih. "Istorija je pokazala da je povezanost društvenih problema sa navodnom prijetnjom koju predstavlja jedna vjerska manjina - konstrukcija koja se često primjenjuje."

Deutschland Registrierung von Flüchtlingen

Izbjeglice kao prtljagu nose i svoju religiju

Zahtjevi vjernika

I zaista, Njemačka ima gomilu neriješenih problema. Ali, dio muslimana sa svojim zahtjevima takođe stvara pritisak na društvo. Prije nego što je napisao dva bestselera sa temom integracije, Hajnc Buškovski je bio predsjednik berlinske opštine Nojkeln. Ona je 2014. godina imala oko 320.000 stanovnika - 135.000 njih sa stranim porijeklom. U takvoj gradskoj četvrti, piše Buškovski, problema ima napretek. Tako roditelji muslimanskih đaka zahtijevaju da nastavnici ili vaspitači u svoje sendviče ne stavljaju proizvode od svinjetine, jer bi tako poslije jela dodirom mogli da oskrnave njihovu decu. Ima i drugih zahtjeva: "Kod mene u Nojkelnu svake dvije godine se obnavlja prijedlog da se u vrijeme molitve dozvoli da sa minareta pozivaju na molitvu". U vestfalskom Gladbeku je to već stvarnost - tamo od proljeća ove godine mujezin jednom dnevno poziva na molitvu. "Alahu akbar" odjekuje gradom iz dana u dan, osim o hrišćanskim praznicima.

Vjerska diskrecija

Njemačka je već decenijama zemlja u kojoj se religija upražnjava - diskretno. Ko to ne želi, ne mora da se suočava sa religijom. Katolici i protestanti se sastaju u crkvi, ali u pravilu im ne pada na pamet da nameću nekome svoja ubjeđenja. U velikim gradovima ta diskrecija ide još dalje: mnogi ljudi čak ni za svoje prijatelje i kolege ne znaju da li su vjernici i kojoj vjeroispovesti pripadaju. Za većinu ljudi, ta vrsta neopterećenosti je vrlo prijatna. Vjera za njih više nije značajna tema. Tako 27 miliona Nijemaca - trećina stanovnika ove zemlje - nisu pripadnici nijedne vjeroisposvesti.

Vjerski simboli u javnim prostorima tu već stvaraju podozrenje. Forumi u njemačkim medijima ovih dana pokazuju da među ljudima postoje vrlo različita shvatanja tog problema - posebno kada je u pitanju islam, kao što je pokazala anketa instituta Alensbah. Na pitanje: "Da li islam pripada Njemačkoj?", dvije trećine ispitanih (63 odsto) je odgovorilo sa "ne". 22 odsto ispitanih smatra da islam pripada Njemačkoj, dok je 15 odsto neodlučno.

Moschee in Hamburg

Džamija u Hamburgu - Jedno od mjesta koje nudi prostor za integraciju

Islam i pluralizam

Prema stručnim studijama, strah od islama je neosnovan. Olivije Roj, jedan od najuglednijih proučavalaca islama u Evropi, kaže da ta religija ne teži prevlasti nad drugim religijama. Naprotiv: traženjem statusa priznate vjeroispovijesti, ona se zapravo prilagođava pravilima zapadnih multikulturnih društava. "Onaj ko želi da bude priznat kao manjinska grupa sa sopstvenim vrijednostima, priznaje da postoji pluralizam vrijednosti i vjerskih ubjeđenja".

Roj kaže da bi upravo zato državne institucije trebalo da se opuštenije odnose prema islamu. On preporučuje da država islamu prepusti prostor bez mijenjanja sopstvenih načela i zakona. "Pravi pluralizam je najbolji put da se izbjegnu konflikti sa muslimanskimb stanovništvom, inače bi ono - iako je samo po sebi vrlo raznovrsno - moglo da se osjeti sabijenim u geto." Ako ne dođe do getoizacije, onda nema mnogo razloga za brige oko islama, piše Roj. Jer, upravo time što traži svoj prostor pored postojećih religija, islam pokazuje da je usvojio pluralizam.

Ali, taj proces predstavlja poveći izazov za nemuslimansko većinsko društvo. Ono će morati da računa sa prisustvom islama u javnom prostoru. U jednoj doseljeničkoj zemlji, ništa drugo ni ne bi moglo da se zamisli. "Najvažnije je", kaže proučavalac islama Rauf Čejlan, "da na kraju sve strane budu tolerantne, da svi tolerišu različite kulture i vjere."

Preporuka redakcije