1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

TEME

Iskorak u realiziranju Transjadranskog plinovoda

Od 2020. će Europa plin iz Kaspijskog mora dobivati preko Transjadranskog plinovoda (TAP). Nakon početnih teškoća ti planovi dobivaju sve jasnije obrise. Najvažnija odluka je da će Moskva biti isključena iz projekta.

Prekojadranski, odnosno Transjadranski plinovod (TAP) bi trebao ići preko sjeverne Grčke i Albanije do južne Italije gdje bi bio spojen s postojećom mrežom. Iz čitavog projekta bi bila isključena Rusija. Financiranje južnoeuropskoga plinskog koridora izgledalo je upitno nakon što su u veljači njemački energetski koncern E.on i francuski koncern Total izrazili želju da napuste taj projekt, što su krajem rujna i učinili. Ali, u međuvremenu je spreman novi investitor. Enagas, jedan od najvećih ponuđača plina u Španjolskoj, preuzet će većinu udjela financiranja od Eona. Najvažniji investitori u Prekojadranski plinovod su i dalje britanski energetski div BP, norveški Statoil i azerbajdžanski državni koncern Socar s po 20 posto udjela.

"Žao nam je, naravno, da su Eon i Total odustali, ali svako poduzeće mora gledati odgovara li ta investicija u njegov portfolio", kaže trgovački direktor TAP-a Lutz Landwehr u razgovoru za DW. Španjolski ponuđač plina Enagas je u svakom slučaju jak i donosi konkretna, specifična iskustva. Utoliko će TAP iz promjene investitora izaći jači, smatra direktor Landwehr.

Ilustracija za plinovod

Azarbajdžan navodno raspolaže velikim nalazištima plina

Pripremne investicije, primjerice u prilazne ceste, počet će već 2015. godine, izjavio je Landwehr u srijedu (1.10.) na energetskoj konferenciji "Balkans and the Adriatic Oil & Gas Summit" u Ateni. Prve isporuke plina iz azerbajdžanskoga izvora, plinskog polja Šah Deniz, koji navodno ima više od bilijun kubičnih metara plina, trebale bi krenuti tek početkom 2010. godine. Prekojadranski plinovod bi trebao pokrivati do 20 posto europskih potreba za plinom.

Ključna uloga Grčkoj

Od 880 kilometara planiranog plinovoda, 540 kilometara otpada na Grčku čime ta zemlja koju potresa kriza dobiva ključnu ulogu u provedbi projekta. Već 2013. su Grčka, Albanija i Italija u Ateni potpisale sporazum o gradnji TAP-a i time jasno dale na znanje da su za taj projekt vrijedan milijarde eura.

Ipak postoje poteškoće. Još nije utvrđeno kuda bi točno trebao prolaziti plinovod preko sjeverne Grčke, s obzirom na to da više gradova, općina i građanskih inicijativa prosvjeduje protiv planova izgradnje i zahtijeva promjenu trase. Prema pisanju grčkih novina Ta Nea postoji više od 140 zahtjeva za promjenom trase. Konzorcij za gradnju plinovoda obećava da će sve prigovore pomno preispitati i provesti "socijalni investicijski program" u dogovoru s općinama na licu mjesta, kako bi projekt naišao na veću potporu.

Ni postupak izdavanja dozvola ne prolazi uvijek bez poteškoća. Puno vremena uzima prije svega obrada službenih zahtjeva za zaštitom okoliša. Ali, sad je čekanju došao kraj, kaže grčki ministar za energiju Jannis Maniatis. "S veseljem vam danas mogu priopćiti da sam prije otprilike 20 dana odobrio zahtjeve za zaštitu okoliša u svezi s projektom TAP. S moga gledišta vremenski stojimo dobro", izjavio je Maniatis u razgovoru za DW.

Jannis Maniatis

Jannis Maniatis

Ali, za nove se nedoumice pobrinula grčka lijeva oporbena stranka Siriza, najavom da će u slučaju pobjede o nekim dijelovima sporazuma za gradnju Prekojadranskog plinovoda nanovo pregovarati. Maniatis je već u parlamentu vodio manje prepirke s lijevim zastupnicima koji se protive tom projektu, a u razgovoru za DW taj socijalistički političar kaže da nema razumijevanja za kritike oporbe. Nezamislivo je da se o jednom projektu od europskog značenja ponovo pregovara, kaže Maniatis. Osim toga, poštivani su svi propisi za provedbu natječaja i transparentnost i zato nema razloga za promjenu sporazuma, kaže grčki ministar energije.

Pristup europskim energetskim mrežama

Izgleda da Prekojadranski plinovod nije samo zato privlačan što nudi povoljan pristup plinskim zalihama na Kaspijskom području. Zemljama koje u tomu sudjeluju stalo je da se nanovo pozicioniraju na europskom energetskom tržištu. Primjerice Albanija dosad nije imala pristup europskim energetskim mrežama. Sad bi se to trebalo promijeniti, kaže albanski zamjenik ministra za energiju i industriju Dorian Ducka u razgovoru za DW. "Projektom TAP Albanija postaje dio južnoeuropskoga plinskoga koridora i time dijelom energetskih mreža u regiji", objašnjava Ducka. Osim toga od gradnje plinovoda Albanija očekuje izravne strane investicije vrijedne oko milijardu eura, te nova radna mjesta i veće porezne prihode.

Još važnije je to što dugoročno planiranje u Tirani predviđa spajanje Prekojadranskog plinovoda s planiranim Jonsko-jadranskim plinovodom (IAP), koji bi plin trebao transportirati do opskrbnih mreža zemalja jugoistočne Europe. "Time bi Albanija postala čvorište za raspodjelu zemnog plina u smjeru zapadnog Balkana - primjerice prema Crnoj Gori, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj", veseli se Dorian Ducka. Slična razmišljanja imaju i u sjevernoj Grčkoj. Odande bi jedan grčko-bugarski plinovod dug 180 kilometara trebao transportirati plin iz Azerbajdžana prema Bugarskoj, Rumunjskoj i Mađarskoj.

Grafika: južni tok i Transjadranski plinovod

Nepoželjna konkurencija iz Rusije?

Ostaje još pitanje, promatra li Rusija Prekojadranski plinovod kao konkurenciju Južnom toku, kojim bi od 2018. ruski plin, zaobilazeći Ukrajinu, trebao preko Crnog mora dospijevati do Bugarske i zapadne Europe. Gotovo svi sudionici konferencije "Balkans and the Adriatic Oil & Gas Summit" negiraju da se radi o konkurenciji. Za grčkog ministra energije Jannisa Maniatisa to se pitanje uopće ne postavlja. Idućih godina će Europa ionako trebati dodatnih 100 milijardi kubičnih metara plina i dobro joj dođe svaka isporuka plina i svaki novi plinovod, kaže grčki političar.

To stajalište dijeli i Theodoros Tsakiris, profesor asistent za geopolitiku na Sveučilištu u Nikoziji na Cipru. Južni tok i Prekojadranski plinovod nisu konkurencija, kaže taj stručnjak. "Južni tok ne povećava ovisnost Europe o uvozu ruskoga plina i neće osvajati nove udjele na tržištu, nego samo nudi alternativnu mogućnost za već dogovorene isporuke plina. Tu TAP nije ozbiljna konkurencija, već zbog njegovog maloga kapaciteta. Dok Južni tok može isporučiti do 150 milijarda kubičnih metara godišnje, Prekojadranski plinovod bi trebao doseći najviše 20 milijarda kubičnih metara u 2025. godini", kaže Tsakiris.

Preporuka redakcije