1. Inhalt
  2. Navigation
  3. Weitere Inhalte
  4. Metanavigation
  5. Suche
  6. Choose from 30 Languages

Panorama

Iran u srcu, a u duši Sarajevo

Iranac Parviz Mohammadi je direktor galerije „Isfahan“, koja se nalazi u srcu Baščaršije, u Morića hanu. Perzijske tepihe koje prodaje, smatra duhovnim bogatstvom koje svakoj kući donosi toplinu i pozitivnu energiju.

Parviz Mohammadi

Parviz Mohammadi

"Sjećam se da je u mom selu Gorveh Dargezin, u zapadnom Iranu, većina žena tkala ćilime. Svaka kuća imala je razboj, nešto poput štafelaja za slikanje, i mi djeca, od malih nogu, gledali smo kako naše majke i nane, tiho pjevajući, tkaju ruže i ptice“, priča Parviz zagledan u ćilime u svojoj galeriji „Isfahan“ u kojoj razgovaramo. Slike djetinjstva u Iranu se vraćaju kroz legendu koja kaže da u trenutku kada se započinje novi ćilim, postavlja osnova i potka, treba pozvati čovjeka sretne ruke da on provuče prvi konac.

U toj prilici bi se zapalio mirisni štapić za sreću, a bio bi pozvan i čovjek koji ima sretan korak da tog dana zakorači u sobu u kojoj će se ćilim tkati. „Prvi čvor bi se morao uvezati sa čistom dušom i imenom božijim“, kaže Iranac. Parviz Mohammadi je direktor galerije „Isfahan“, arheolog, istoričar umjetnosti, pjesnik, muzičar, bivši novinar iranske televizije i nesuđeni ljekar. A tu počinje njegova balkanska priča.

U Parvizovoj prodavaonici je velika ponuda ćilima

U Parvizovoj prodavaonici je velika ponuda ćilima

Po diplomu ljekara u Beograd

„Te 1984. godine bio sam u Turskoj gdje nisam uspio da položim prijemni na medicinskom fakultetu, a onda je moj brat predložio da odem u Beograd, jer je tamo navodno, sve lakše, a i vizu je bilo lako dobiti. Nažalost, iako sam prijemni na beogradskom fakultetu položio, nisam uspio da završim studije medicine i nakon tri godine, prešao sam na Filozofski fakultet u Sarajevu. Bio sam na odsjeku Orjentalistike, tri godine sam dao, a onda je počeo rat u vašoj zemlji“, kaže Parviz i dodaje kako mu ništa drugo nije preostalo nego da se vrati u Iran.

U Iranu je Parviz Mohammadi uradio ono što mora da uradi svaki muškarac njegovih godina. Završio je fakultet, studirajući uporedo arheologiju i istoriju umjetnosti, oženio Afsaneh (na perzijskom „bajka“), dobio sina Shahriyara („kralja“) i kćerku Delaru („ukras duše“). „Još dok sam bio vrlo mlad, molio sam Boga da me uputi na mjesto u kojem ima ljudi sa nebeskim osobinama, u mjesto gdje ima još duhovnosti. Ljudi su mi govorili da ne postoji takvo mjesto, niti takva zemlja, ismijavali su me, ne vjerujući da toga na zemlji još ima.

Parviz u svojoj galeriji u Sarajevu

Parviz u svojoj galeriji u Sarajevu

Tada još nisam ni čuo za Bosnu, no s vremenom, Bog me je uputio tamo. U Bosni sam se ponovo rodio“, piše Parviz u svom prospektu za galeriju „Isfahan“. A svoju čežnju za povratkom u ovu zemlju opisao je i u svojim stihovima.

Sunce još nije izašlo,

Sjedim sam kraj prozora.

Sa zvijezdama noć provedoh,

Sanjareći o onom što dolazi.

Dio mene zauvijek je ostao u Sarajevu

Nakon što je posvršavao te važne poslove, Parviz je ostvario svoj san. Vratio se u Sarajevo 2000. godine, ali sada kao porodični čovjek i otvorio galeriju „Isfahan“ u kojoj prodaje iranske tepihe i rukotvorine. Jedan dio galerije je izložbeni prostor gdje se mogu vidjeti svjetski rariteti: tepisi za čiju je izradu potrebno nekoliko godina, a njihova cijena ide i do 15.000 eura. Oni nisu na prodaju. Tu su samo da svjedoče o bogatoj tradiciji perzijskog umijeća i ljepoti koju mogu da stvore samo dvije ljudske ruke.

Na sljedećoj stranici: Milost od Boga