IAEA Iran

Tvrdolinijaši u Izraelu i Washingtonu su se u svojoj interpretaciji izvještaja Međunarodne agencije za atomsku energiju usaglasili još prije njegovog objavljivanja. Oni se slažu u tome da su posljednje indicije o nuklearnim aktivnostima Irana ključni dokaz za to da se Teheran što je brže moguće želi domoći nuklearnog oružja. U osnovi, izvještaj prvi put nudi mnoštvo saznanja koja ne dozvoljavaju drugačiju ocjenu. Naučnici u Iranu su u najmanju ruku do nedavno kontinuirano radili na savladavanju nuklearne tehnologije čija je dvostruka mogućnost korištenja - i u mirovne, ali i u vojne svrhe - njezina glavna karakteristika.

I Njemačka ima metodološko znanje o izgradnji atomskog naoružanja, ali se međunarodnopravno obavezala na odustajanje od proizvodnje atomskog oružja. Teheran to do sada nije učinio. Iranski režim drži sve opcije otvorenim i radi u tajnosti i uz pomoć inozemnih naučnika - kao što nam je to sada poznato - i na razvoju vojnih komponenti, atomskih bojevih glava i upaljačkih mehanizama.

Što učiniti?

U međuvremenu mnogo toga upućuje na to da je tehnologija usavršena dotle da za odluku između gradnje bombe i njenog završetka može biti potrebno još samo nekoliko sedmica. U tome postoji neporeciva opasnost za Izrael i za mir u svijetu i to direktno pred vratima Europe. Dakle, što učiniti?

Diplomatskim putem se godinama uzaludno pokušavalo privoliti Iran da odustane od atomskog naoružanja. Tako su na ovaj način tokom prošlog desetljeća napravljeni jasni pomaci prije nego što je došlo do zaoštravanja frontova. Ipak s obzirom na novo zveckanje oružjem u Izraelu, ponovo je potreban angažman diplomata.

Vojni napad na iranska atomska postrojenja sada, kao i ranije, nije opcija. Na taj način iranska atomska postrojenja ne bi bila u potpunosti i nepopravljivo uništena, ali bi to vjerojatno dovelo do požara širih razmjera. To bi vodilo do zajedništva između iranskog stanovništva i režima, postojeće razlike u mišljenju u zemlji bile bi izbrisane. Ukratko, zemlja bi ustala protiv Zapada. To ni Izraelu ne bi dogovaralo, zbog čega bi dobitnik Nobela za mir Obama morao obuzdati svoje saveznike.

Pritisak sankcijama

Izraelski nuklearni kapaciteti - koji postoje izvan svih međunarodnopravnih kontrolnih mehanizama - su u Teheranu poznati. Oni bi, ukoliko bi došlo do intervencije, mogli za posljedicu imati uništavanje Irana. I zbog toga su širenje panike i priče o neophodnosti preventivnog vojnog napada pretjerane.

Izvještaj Agencije za atomsku energiju sada će biti upućen u Vijeće sigurnosti UN-a. Tamo bi se hitno trebalo raspravljati o novim sankcijama. To mora uvidjeti i Rusija koja je u prošlosti bila veoma suzdržana prema nuklearnim nastojanjima Teherana. Zvuči apsurdno ali: samo ako međunarodna zajednica poveća pritisak na Iran sankcijama, Teheran može biti prisiljen da sjedne za pregovarački stol. Istodobno se zemlji mora pokazati perspektiva izlaska iz spirale sankcija. No, cilj mora i dalje ostati sprječavanje Irana da dođe u posjed atomske bombe.

Autor: Daniel Scheschkewitz

Odg. urednik: Azer Slanjankić