Povratak Ahmadinedžada?

Cijeli svijet je odahnuo kada se nakon dva mandata na mjestu predsjednika, Mahmud Ahmadinedžad više nije mogao kandidovati za tu funkciju i kada je na njegovo mjesto došao umjereni Hasan Rohani. Previše je ovaj tvrdolinijaš zaoštravao frontove između Irana i međunarodne zajednice. Spor oko nuklearnog programa zapao je u ćorsokak, Teheran je bio izolovan na spoljnopolitičkom nivou, a Iran ekonomski na samom dnu. Ahmadinedžad sada ponovo počinje da ispaljuje svoje retoričke otrovne strelice protiv Zapada i Izraela. On je čak bio sporan i na unutrašnjopolitičkom planu. Njegov reizbor za predsjednika 2009. pratili su masovni protesti zbog optužbi za izbornu prevaru. A nakon ubjedlijve Rohanijeve pobjede 2013. izgledalo je kao da je sa tim gotovo.

Ahmadinedžad je tada rekao da želi politici da okrene leđa i da želi dalje raditi samo kao docent na univerzitetu. Još posljednjih dana njegovog mandata je izgledalo da je sve učinio za svoju odstupnicu. Vrhovni savjet Kulturne revolucije mu je dao dozvolu da osnuje svoj sopstveni univerzitet. No, ti planovi su propali zbog nedostatka finansijskih sredstava. Tako da bivši predsjednik nije baš mogao potpuno da se odrekne politike. Vrhovni vođa revolucije, Ali Kamenei za Ahmadinedžada je isposlovao mjesto u Arbitražnom savjetu, državnom organu koji ima zadatak da posreduje u sporovima između parlamenta i moćnog Savjeta čuvara revolucije.

Protiv atomskog sporazuma

Nakon toga je postalo mirno oko nekadašnjeg provokatora. Godinama je bio povučen. Ali, od prije nekoliko nedjelja ponovo je tu, voza se kroz pokrajine i drži govore. Njegove pristalice kliču mu prije svega zbog njegovog protivljenja nukelarnom sporazumu koji je Iran postigao sa međunarodnom zajednicom. "On je u tim govorima oštro kritikovao Rohanijevu vladu", govori njemački publicista porijeklom iz Irana, Bahman Nirumand. "On je kazao kako je Islamska republika Iran na pogrešnom putu, da su izdani principi Revolucije i da Rohani zapravo zemlju vodi stranputicom", kaže ovaj publicista koji živi u Berlinu.

I nije slučajno to što je Ahmadinedžad u ovom trenutku ponovo uzeo riječ. U proljeće 2017. se održavaju predsjednički izbori u Iranu, a analitičari vjeruju da on želi ponovo da se kandiduje. Njegov nekadašnji portparol bi trebalo da je već podnio odgovarajuću molbu Izbornoj komisiji. Osim toga, kako je pisao list 'Šarg', planira se 'velika povratnička kampanja'.

Ekonomska stagnacija kao šansa?

Činjenica je pak da u Iranu raste frustracija prema sadašnjoj vladi. Mnogi građani Irana su se nadali da će se njihova ekonomska situacija popraviti ukidanjem sankcija. "Ali, to se nije dogodilo", kaže Nirumand. "Jer, svi predugovori koje je Iran postigao sa investitorima sa Zapada jednostavno nisu mogli dalje da se sprovode zbog toga što banke nisu bile spremne da preuzmu finansiranje." Uz to, tu je još niz sankcija koje su još na snazi. Takođe u godišnjem izvještaju koji je objavilo MInistarstvo spoljnih poslova SAD stoji da je Iran i dalje na listi kao država koja u najvećoj mjeri potpomaže terorizam širom svijeta. "O tom svemu se u konzervativnoj štampi piše nadugo i naširoko, a vrhovni vođa Revolucije Kamenei stalno upozorava da se ne vjeruje previše Sjedinjenim Državama: 'čak i ako uradimo sve što Amerikanci od nas traže oni će uvijek tražiti nešto novo'. A prema mišljenju desničara to se sada potvrđuje", kaže Bahman Nirumand koji je uradio mjesečni izvještaj o Iranu za Fondaciju Hajnrih Bel (Heinrich Boell Stiftung). Mahmud Ahmadinedžad očigledno vjeruje da bi mogao da profitira razočaranjem u zemlji.

Pri tom, kaže Nirumand, ne postoji nijedan razlog zašto bi Iranu išlo bolje ako bi Ahmadinedžad ponovo došao na funkciju predsjednika. "On je uništio privredu, bez obzira što su prihodi od poslovanja s naftom u prve četiri godine njegovog mandata bili izuzetno visoki." Oko 200 milijardi dolara od toga je iščezlo nepoznatim kanalima. On je takođe 2005. obećao otvaranje miliona novih radnih mjesta kako bi smanjio inflaciju tamošnje valute - riala. Ni jedno ni drugo mu nije pošlo za rukom. Naprotiv. Zbog međunarodnih sankcija, ali i zbog lošeg menadžmenta vlade, Iran je 2013. upao u duboku recesiju.

To su sve razlozi zašto Iranci s pomiješanim osjećanjima gledaju na povratak Ahmadinedžada. Nirumand govori kako on još uvijek ima dosta pristalica. "S druge strane su mnogi konzervativci u parlamentu i javnosti već zauzeli stav protiv njega." Među njima je i predsjednik parlamenta Ali Laridžani, Ahmadinedžadov šef za preduzetnike u nukelarnom sektoru, ali danas njegov protivnik. Nirumand govori da je Ahmadinedžada u prvom mandatu podržavao i Kamnei ali da je poslije toga došlo do velikog razmimoilaženja između njih dvojice. "Zbog toga ne mogu da zamislim da bi Ahmadinedžad mogao ponovo biti izabran za predsjednika. No, ako se to dogodi, to bi bila katastrofa za cijelu zemlju", ubijeđen je ovaj ekspert. "Ali, ja u to ne vjerujem!"